Čaša vina ispijena, na njenom dnu još lebde naši zadnji udisaji, greškom bogova spojene su nam duše, stojimo na trgu kao dvije zalutale ptice.
Dok žuriš u noć, zaklanjaš usne da ti ne vidim osmijeh, u krošnji vjetar rotira uvijek istu pjesmu, ptica je proletjela, nebo se odmaknulo i pustilo nas da se oprostimo, a prolazna usijanja srca bljesnula su i nestala, kao munje na nebu.
U nizu pitanja što sam ih objesila oko vrata poput ogrlice, množe se neizrečeni odgovori... neizvedivost.
Oči prolaznika ne zaustavljaju se na nama, obično smo neobični, promijenjena, gledala sam kako ti zvijezde namiguju, dok odlaziš prema izlazu iz mog života.
Ponoć....gasim svjetlo i dok spuštam glavu u pjenu snova, demoni gutaju moju dušu i odnose je na davno postavljen stol, da se opet bogato sa njom pogoste, njeni elementi će se ponovno skupiti, u poderotinama dovući i zauzeti svoje mjesto pa krenuti ponovno do izgladnjivanja demona, a duša .... nataložila se, pokrila se i poprimila sve oblike oblika, dok se ispod jutarnjeg plavog neba lomi i opet nestaje u svojoj običnosti ljetnog dana.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.