Htjela ne htjela osvještavam kao vrijeme brzo prolazi.
Em su djeca odrasla, em sam i ja hm… odrasla, em sam spoznala da je prošlo već skoro dvije godine a da je moja prva slikovnica „Čajana na Mjesecu“ ugledala svjetlo dana, da se nalazi u mnogim knjižnicama, u knjižarama, ali ono što je najvažnije da je u rukama djece i njihovih roditelja.
Ma, uvijek sam vjerovala u Pandu Mandu, (od samog začeća!) ali veseli činjenica da je uistinu lijepo primljena.
Obilazi sa mnom vrtiće i knjižnice, organiziramo zajedno za djecu radionice i čajanke. Bila sam među jasličkom djecom, čak su i bebe upoznale Pandu Mandu, među vrtićkom, a bome i među školskom djecom. Svi naučimo nešto novo i odlično se zabavljamo. U jednom zagrebačkom vrtiću su nakon našeg susreta cijeli vrtić ukrasili s raznoraznim čajnicima od papira koje su djeca izrađivala, a i božićnu jelku su okitili papirnatim čajnicima.
Ni kritika nije zaboravila na slikovnicu, pa sam se vrlo ugodno iznenadila kad mi je prijateljica javila da je u časopisu Književnost i dijete godište III, 1-2 objavljena kritika slikovnice. Nisam ni znala da taj časopis postoji, onda sam tragala po knjižarama gdje bih ga mogla kupiti, uzaludno. Na kraju sam otišla kod izdavača (Društvo hrvatskih književnika) i tamo ga nabavila.
Jutros otkrijem da je i na fb u zajednici „Čitaj mi“ lijepa preporuka. K svemu tome vani je sunčano. Treba li mi išta više za danas?
Aha, samo da najavim, uskoro, uskoro… dvije nove slikovnice. U izdanju Profila.
I htjela sam vam staviti neke slikice, sve posložila u photobucketu i sad to ne znam staviti :(
Post je objavljen 26.01.2015. u 12:03 sati.