jutrom kad se budiš snena
vrućega ti tijela osjećam dodir
polako nježno onako prstima brodim
usnama taknem te na pravo mjesto
ne poriči
ne tvrdi
nisi u priči
storiju ti obznaniti ne treba
niz leđa drhtaj ti klizi
čeznuće
samo još da okrenem te
licem u lice
moguće vjeruj
onako u luku
spominjem ptice
ne
to riječi u prevari vuku
daješ li se
odustaješ
ne vjerujem
rime zato postoje
vrati mi pogled
osmijeh ti na licu
vidim
znam
vrhuncu se polako stiže