Kada kao 18-godišnjak napravite "transfer-bombu" u Bayern Munchen, očita je pretpostavka da ste u kratkom roku zasjenili oveći broj svojih konkurenata, gotovo sigurno i suigrača. Slovili su kao budućnost nogometa, no ništa doli glupostima uspjeli su uništiti ambiciozne prognoze optimističnih kritičara. Michael Jonhson, dijete iz plavog dijela Manchestera, bio je na pragu poziva u seniorsku Englesku reprezentaciju još kao tinejdžer, no tada su stigle ozljede, opijanja, problemi s policijom i - kraj karijere već sa 23. Mnogi su tako skončali svoje karijere, no samo mu jedan može parirati. Možda Breno?
Škola nogometa u Sao Paolu dala je mnogobrojne zvijezde nogometnom svijetu, a 2007. došao je red na Brena Borgesa, centralnog braniča momčadi kojoj se uvijek iznova prognozira visoki plasman na tablici Serie A. Očito da je ovaj mladić bio nevjerovatno iznadprosječan jer su Bavarci uputili poziv u Brazil samo pet mjeseci kasnije. I odbivši Real Madrid koji su tražili analizu kostiju da dokažu njegovu dob jer im je očito predstavljao Brazilskog Josepha Minalu, Borges je krenuo put Njemačke i europske slave.
Posudba u Nurnberg 2010. nije previše utjecala na povratak na Allianz Arenu. Barem smo mislili da nije. Sve do rujna 2011. i tužbe koja je stigla na njegovu adresu. Zapravo nije mogla, zato što je dotad neproblematični Brazilac zapalio svoju vilu iz još uvijek nepoznatih razloga. Nakon što je osuđen na 35 mjeseci zatvora u travnju 2012. , mnogi su se pribojavali kraju karijere svojevremeno jednog od najvećih talenata Brazila.
Zanimljivo i neočekivano, Breno je pušten iz njemačkog zatvora 16 mjeseci kasnije, u kolovozu 2013. Bayern ga je objeručke primio natrag, no ovaj puta kao trenera u23 ekipe. Bilo je za očekivati da takav posao neće dugo potrajati, jer je branič želio natrag na teren. Povratak je dovršio u klubu koji mu je dao sve - naime, Sao Paulo već su 2013. registrirali Brena za novu sezonu, no tek prije mjesec dana on se službeno vratio u redove svoga kluba.
Debi je nešto što tek slijedi za novog-starog člana sa Morumbija. Može li se uskoro vratiti, ponajprije na klupske pa i na reprezentativne staze, kao što je bio slučaj 2008. sa mladom ekipom na Olimpijskim Igrama? Najteži dio slijedi, hoće li brončana medalja iz Pekinga ostati vrhunac njegove karijere, ili je to tek tračak onoga što smo vidjeli, iako je otada prošlo sedam godina? Siguran sam da Brazilac želi puno više od toga. Počinjati iznova nikad nije bio "mačji kašalj", ali uz ono što nogomet predstavlja njegovim sunarodnjacima, i najmanji se mogu razviti u najveće.
Post je objavljen 25.01.2015. u 21:53 sati.