U fotografskom svijetu poznat je tzv. "sindrom gomilanja opreme" - pojava kod koje pojedini fotografi gomilaju fotografsku opremu "jer im treba", najčešće vođeni time da "što više opreme imaju i što je ta oprema skuplja" oni su "bolji fotografi".
Međutim, osim ovoga postoji jedan puno rijeđi i puno manje poznat sindrom, a to je "sindrom izbjegavanja opreme".
Radi se o dijametralno suprotnom pristupu - što manje fotografske opreme to bolje. Po mogućnosti čak do toga da se posjeduje i koristi samo jedan fotoaparat i jedan objektiv. Bez dodatnih objektiva, bez vanjskih bljeskalica, bez stativa....
Iako je nekima ovakav pristup nepojmljiv, on je zapravo vrlo pozitivan iz više razloga:
Kao prvo, natjera fotografa da razvija svoje fotografske vještine, te da iz opreme koju posjeduje izvlači maksimum. Tako npr. fotograf koji koristi samo jedan objektiv (i to fiksni, a ne zoom) nakon što se navikne i zapamti koje je vidno polje objektiva, može bez problema percipirati što će mu biti u kadru čak i prije nego li uopće stavi aparat pred oči.
Druga stvar je ta da kod puno opreme uvijek postoji problem u izboru opreme, od toga što od opreme uopće nabaviti, pa do toga što se od silne nabavljene opreme uopće isplati nositi na neko snimanje (velike foto torbe mogu biti popriličan teret i davež na putovanjima i izletima).
Treći razlog je onaj čisto financijske prirode.
Post je objavljen 24.01.2015. u 22:12 sati.