tvoja slova, tvoja gomila riječi, jedno "pisamce".... Bože da nisam tu gdje jesam bila bi poplava oko mene...
ali ovako se moram suzdržavati i gutat knedle(bez šljiva i marelica)
au, što reći...
Postao sam ovisan o tebi u svakom mogućem pogledu. Postao sam ovisan o tvojim nježnim dodirima,o tvom sanjivom pogledu. Svjestan sam da to nije zdravo,svjestan sam da to i nije pametno,ali ne mogu si pomoći. U krizi sam i treba mi moja posebna droga,tvoja ljubav,tvoji zagrljaji. A to je tako daleko. Pri samoj pomisli na tvoje tople usne i meke ruke tople slane suze mi već počinju kliziti licem. Nikad se nisam ovako osjećao,nikad nisam bio toliko ovisan o drugom biću da bi mi trebao poput zraka,u ovom trenu mislim da bi duže izdržao bez zraka nego bez tebe. Bojim se. Nikad se nisam brinuo o drugoj osobi više nego o sebi uvijek sam prvo bio ja pa onda svi ostali. A sada si prvo ti pa ja, a niko drugi me ne zanima. Prije sam živio da bi me ti voljela,a sada ja živim da volim tebe. Odluke više ne donosim glavom nego srcem i to me plaši,što ako me srce izda,onda sam mrtav. U sebi sam pronašao jedan nov i čudan osjećaj,vjeru. Ja vjerujem da ćeš me ti voljeti do kraja,ja vjerujem da ću jednog dana biti sretan i da ću usrećiti tebe. Vjera je moja zadnja slamka spasa i odlučujem vjerovati... napominjem da češ ti uvijek biti moja Ifka i vjerujem da to ništa nemože promjeniti
i da...tjeraj tu sister iz stana jerbo ja moram doći...
f a l i š.....
Post je objavljen 24.01.2015. u 08:29 sati.