tvoje su riječi zrcalo mojih
kad püt nas vodi, udara nujno
iskrsne na tren putenost ljudska
i tijelo zove, toplo i bujno
ne znaš ni tada što se to zbiva
dok srce bubnja, znoj svuda teče
a ipak slutiš dodire nježne
misao k njojzi, k Ljubavi kreće
burno me bude ti versi žudnje
mekanom, krhkom vratu se mazi
jezička vršak, te usne vlažne,
trbuhom plešu pakleni vrazi!
naginjem obraz, baršun na strnjku
dok usne dalje srču bjelinu
oštra me brada reže do vriska
nemoćna klizim u slasnu dubinu