Znamo, oh, znamo, te riječi slatke
U čežnji silnoj srčemo žudno
Ko kapi zadnje iz prazne čaše
Bdijemo uz njih, brižno i budno
Oko nam vreba nestašni bljesak
Najmanji tračak Njeg've blizine
Misao svaku dirnemo pomno
I duša drhti tad od miline
Možeš li, zlato, suspregnut ruku
Ne taknut Njene obraze sjajne
Udisat milost mirisnog daha
Pod skutom svojim dok skriva tajne?
Ne mogu, dušo, to ni ja sama
Bestidno skidam sa sebe halje
Ludošću slijepom nudim se Njemu
Dopuštam ruci da ide dalje...