Današnji dan, sav je proključao i nagomilan; sve neke stvari, planovi, i strategije, i multitasking,
i sve neka djeca - od natruhe do porođaja - danas sam
vidio ultrazvuk nečeg malenog što će u ovoj godini postati moja nećakinja ili nećak (ali tipujem nećakinja) i
noge su mi se odsjekle a posve blesavi cerek opasao lice i ostao tamo dobar dio poslijepodneva,
i od svega ostalog nekako su
noge klecale i djelovala je izvjesna pozitivno prefiksirana slaboća ---
jedva sam dočekao da dođem doma.
Danas je dan koji nužno zahtijeva čilanje -
***
- na putu od dućana u kojemu sam kupio paket jaja,
(a kod kojega sam prethodno provjerio da ne drži neku napuknutu ljusku),
prisjetio sam se kako sam nekoć davno, u djetinjstvu, naučen i
na jednu mehaničku radnju za kojom više skoro da i nema koristi -
na stiskanje plastične kese mlijeka, da slučajno ne curi.
Trpam i to dakle u kutiju zastarjelih, nepotrebnih znanja i vještina kojima raspolažem