Imao sam jednu Ifku ,luda smeđokosa,jedina žena koja me natjerala da patim. Nikada joj nisam rekao da je volim,ne zato što je nisam volio,nego zato što sam krivo razmišljao i furao neki svoj film. Bezobrazna,uvijek se durila,glumila da je ravnodušna,nepopravljiva,sposobna da voli i mrzi u isto vrijeme. Naučila me da nije sve u životu biti kreten i ženskar,da srce možes dati samo jednoj ženi i nikada ne biti nezadovoljan zbog toga. Znala me zavesti,ona sama,kao deset drugih. Znala me izludjeti,naljutiti,kao niko nikada. Osposobila me da zavolim,baš nju. I sad kada je nemam volim ju. Zanimljivo je to baš... Žalosno što sam to saznao prekasno...
Ifka, f a l i š neopisivo
Post je objavljen 22.01.2015. u 16:55 sati.