Marketing
Bogatstvo
Kažem jutros svojoj novoj poznanici- "Vi ste moja inspiracija. Ako se slažete,napisala bih priču o vama.Nikada ne spominjem prava imena."
- "Možete i napisati,nema problema.Tako mi je, kako mi je."
Mirjanu sam upoznala pred sam Božić.Imali smo priliku pokloniti par jelki pa sam tražila ljude koji si to ne mogu priuštiti.
Došla sam do Mirjane.Fascinirao me njen topao nastup pri upoznavanju.
Grljenje,stisak ruke,poljubac,osmijeh.Znam prepoznati kad nešto izlazi iz srca,a kad iz onog drugog s čim se rimuje. ;)
Šetale smo do ulaza u zgradu dok su moji i njen pomoćnik ,obavili to autom.
U desetak minuta putem,opisala mi je svoju životnu situaciju,zastajkujući,uzimajući zraka i odmarajući bolesne noge.
Opet me fascinirala lakoća i način na koji opisuje ,nimalo zavidnu, situaciju i težak život.
Susretala sam i srećem svakakve ljude,pomažem koliko mogu,uskratim si sitnicu da bih sitnicom pomogla drugome.
I meni može biti bolje.Ali bilo mi je i gore pa sam sada zadovoljna i zahvalna.
Došli smo do ulaza u zgradu gdje su naši dečki već stigli autom te iskrcali jelku.
Pogled mi zastane na njenom desetogodišnjaku koji je stajao na ulazu,čekao mamu i stiskao uz sebe novogodišnje drvce.
Srce mi je puno! Ta scena mi je dovoljna.Ne treba mi više ništa.Ja sam sretan čovjek jer sam učinila drugoga sretnim!
Mirjana mi kaže- "Znate,ja imam i hobi. Pletem u slobodno vrijeme i skupljam boce.
Da vi vidite što ja svašta nađem u smeću: neotvorene poklone,hranu kojoj nije istekao rok,toliko odjeće i obuće....ne možete vjerovati što ljudi bacaju.
Ja sve to perem i dijelim dalje.Ako vam treba,ima robe za vaše sinove."
Ma što mi više treba? Što da kažem na ovu ženu koja mi se našla na životnom putu? Kako da se zahvalim?
Svim prilikama koje dobijem u životu i ljestvici čovječnosti koja se diže sve više?
Sigurna sam da će robica dobro doći nekome kome je potrebnija,a ja na tu gestu zbilja nemam riječi hvale,osim da sam opet fascinirana.
I zovem jučer Mirjanu,u prolazu sam,skupila sam nešto boca pa bih joj dala da ih poguram naprijed.
Javi se desetogodišnjak, u pozadini čujem kako pjevuši dok doziva mamu.Srce mi zaigra jer osjetim da je dijete sretno i veselo.
Da voli život i živi ispunjen srećom i ljubavlju.
Opet me Mirjana počasti osmijehom,zagrljajem,poljupcem.Sestra me čeka u autu i čujem ju da šmrca.Znam da je zaplakala.Toliko je to divno.
To Mirjanino otvoreno srce.Nimalo zatrovano surovošću života.
Danas mi šalje poruku,opet se zahvaljuje,kaže peče kruh i kuha pa će odnijeti susjedi koja baš nema.
Šmrcam sad i ja.Neizmjerno zahvalna .
Na Mirjani,njenom desetogodišnjaku,na svim mojim iskustvima-bolnim,teškim,ponekad na rubu egzistencije,na gorčini boli i patnji proživljenog.
Hvala što čovjek u meni nije umro i što ga prepoznajem u drugima.
To je bogatstvo.
Post je objavljen 22.01.2015. u 09:58 sati.