Dolazi sunce,
provjetrimo naša ustajala shvaćanja
i prebrišimo sakupljene svjetonazore,
razmotajmo uredno posložene
požutjele novine arhive neke stare
koje čuvamo za dokaze
prvo svojih proživljenosti
pa onda tu i tamo drugih.
Dolazi sunce,
svjetlo koje prolazi kroz hramske zidove
i rastače ikone,
vlažne od lažnih poljubaca
i suvisle nade.
Dolazi sunce,
nikad istim sjajem
uvijek istim žarom,
da razgrne zastor
u sobi mračnih dokazivanja
tko-sam-ja, vi niste ni za što
u sobi gdje samo neon
blijedo obasjava uspavano tijelo
i usne koje mrmolje samodopadnost
vlastite pameti.
Dolazi sunce,
bez obzira na sjene koje prijete
umotane u crne mantije
otkrivenih očiju
(a oči najviše pokazuju).
Dolazi sunce,
da poput perača ulica
očisti smeće nataloženo brižnim,
a praznim sakupljačima otpada.
Sve će biti obasjano
armagedon ništavila
Bog koji se smiješi,
Bog koji voli
i čuda i malene neprobuđene
pripitomljene lisice.
Sve će nestati u bljesku,
trenutak kao treptaj oka
bezbolan za vječnost,
bolan samo onima
koji se od sebe nisu pomakli.
Dolazi sunce,
dolazi sunce, dolazi,
a ja ga bez straha dočekujem
i srce mu otvaram.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
978-953-8100-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.