Ponekad sam prazna ploča... ništa mi nije bitno. Ništa me ne veseli. Sve smatram promašajem.
Sjedim i gledam u prazno. Tuđe živote vidim kao savršene u usporedbi sa svojim. Ne volim takve dane. Ne volim kad sam takva jer imam se čemu veseliti. Imam čime biti ponosna, samo nekad zaboravim na sve to.
Znam otvoriti stare foto albume samo da se podsjetim što se sve promijenilo na bolje, samo da se podsjetim da imam više nego drugi.
Samo ponekad je tako teško. Dani su tako okrutni da bih htjela samo leći i zaspati, zaustaviti suze.
Gledam ljude oko sebe i pitam se kako oni žive. Da li su zadovoljni. Da li su sretniji od mene. Znam biti ljubomorna na potpunog stranca... glupo...
Znam se probuditi u suzama zbog grešaka iz djetinjstva.. Jer tati nisam dovoljno govorila da ga volim, a sad ga više nema... Jer sam mami rekla hrpu ružnih stvari koje nisam mislila... Jer sam sestru ignorirala...
Kažu da u tim trenucima treba sjesti ispred ogledala i na silu se smijati. Pokušala sam, ne pomaže. Čak me zna i razljutiti jer time samo uočim neki prištić na licu pa si onda mislim da nisam niti lijepa... glupo...
Zašto se to događa? Zašto smo nekad toliko nezadovoljni, materijalisti, pohlepni? Zašto zanemarujemo ono što imamo u životu i težimo onome što drugi imaju?
Zašto je lakše ovako sjediti i pisati, praktično pričati sama sa sobom nego se nasmijati?
Jesu li bogati ljudi sretniji od mene samo zato što si sve mogu priuštiti? Da li novac doista donosi sreću? Ponekad se tako čini ali nikada nisam sigurna u to. Čak si nekad mislim da se sad obogatim, ne znam, da dobijem na lotu, da bih bila još više usamljena jer bi ljudi oko mene bili ljubomorni. Mogla bih si svašta priuštiti ali s kime bih to podijelila? Toliko su me puta ljudi u životu razočarali svojom pohlepom...
Ponekad mi toliko misli prolazi kroz glavu da mislim da bih mogla u jednom danu napisati roman :) Zna mi se dogoditi da ne mogu zaspati jer ne mogu prestati razmišljati.
Ponekad mi se dogodi da sam toliko sretna i zadovoljna da se ne mogu prestati smijati.
Kako smo čudna bića...
Ili samo ja... ne znam, nikada o tome ne pričam s drugima...glupo...
Post je objavljen 21.01.2015. u 12:22 sati.