Marketing
Uzemljeno
Stajala je ispred njega, jedva kratak tren, puštenih ruku uz tanko tijelo iz kojeg su kosti opisivale čvrstinu njenog postojanja, možda samo te večeri. Posve vidljive u ovom polumraku. Ustao je i obišao je, prolazeći čas kažiprstom čas srednjakom, zamjenjujući ih u tričetvrtinkama, po tim kostima. Onoj koja joj je od ramena klizila prema vratu, prema čeljusti dovoljno otvorenom da je dahom iz usana poljuljala njegovu spremnost da još miruju. Vrat joj je pun glatkih stepenica kojima se spuštao prema lopaticama i konačno složio prste između rebara. Bila mu je okrenuta leđima i jedino što se na njoj pomicalo bila je ta hladna meka koža koja je vibrirala u valovima od mjesta njegovih ugniježđenih ruku prema vlažnim bedrima. Bedra su joj doista bila najsnažniji mišić na tijelu. Srca nije imala. Njegovo je kucalo za oboje, iako to od njega nikada nije tražila. Jednom, kada je to odlučio, nije htjela reći. I onda je veličanstveno isplakivala prešućeno.
Stala je uzemljeno, udišući njegove kretnje, voljna ići gdje je želi povesti. To je njegova nagrada. Stisnuo je rebra, dlanovima, kladeći se sam sa sobom da bi mogla popucati ako samo još malo upre u zglobu. Ne treba čak niti nadlaktice upotrijebiti. Ne bi ih niti koristio. Njih je odlučio sačuvati da je kasnije zagrli.Nadlakticama. Možda kad joj rebra popucaju. Zamišljao je kako bi se čulo, zamišljao kako mu opet ništa ne bi rekla, pa bi mu ostavila taj zvuk da ga prati kako ga prati zvuk suza. Vagao je što bi mu bilo draže. Stisnuo je još malo jače i ona je stala disati. Pustila bi mu da joj slomi rebra, i nikada ga za to ne bi krivila. Ipak, stala je ovakva ispred njega. Ali zemlja ju je čvrsto držala dok je zatvarala oči.
Post je objavljen 20.01.2015. u 11:47 sati.