I tako to biva da dosadu ubijam mislima.
Da kaskam za pokretima drugih,
pripitih i zabavljenih,
u gluho doba noći,
u krivom gradu na krivom ulazu,
dok jesenska hladnoća polako prodire kroz pore
i podsjeća na pogrešnost vremena i prostora.
O da.
Dosadu liječim mislima,
spas pronalazim u riječima.