Nema dana da ne pratim vijesti ili neku televizijsku emisiju koja se bavi vremenom i trenutkom u kojem živimo. Ne mogu vjerovati da sam postala time zaokupljena. Čudila sam se prije mnogo godina kada bi moj otac u kući zahtijevao tišinu u vrijeme trajanja dnevnika. Bilo mi je sasvim besmisleno zašto i kako može s toliko zanimanja pratiti nešto u čemu nema fabule, događanja, humora, napetosti.
No, sve valjda ide s godinama. Sada ja svojem šesnaestogodišnjem sinu (a tome se pridružio i moj muž) idem na živce svojim opredjeljenjem za informativne emisije.Nemam minus na računu (živimo skromno, bez ljetovanja, zimovanja, brendirane odjeće nema u našem ormaru...), nemam kredit u "švicarcima", ne tražim oprost dugova, a ipak želim znati što se zbiva , jer dio smo toga. Da, danas sve to što pritišće druge (mnoge) nemam, ali već sutra može biti sasvim drugačije. To se dogodilo mnogima. I tako je osvanulo društvo podijeljenosti na imućne i siromašne (srednjeg sloja nema, to je vidljivo). I ne samo to: postali smo (ili smo uvijek i bili) povijesno podijeljeni prema već davno prošlim ratovima i onima koji su u njima sudjelovali, slavimo i kudimo, a bez želje da pogledamo u budućnost. Naše novo povijesno vrijeme ide od lijevog do desnog, od desnog do lijevog. Časni sabornici ( ovisno o stranačkoj pripadnosti) često govore kao da pripadaju različitim državama, zaboravljajući da trebaju djelovati za dobrobit naroda koji ih je izabrao. Većina nas (ne oni imućni) ulovljena je u zamku podjela, socijalne kataklizme. Živim u , kako neki kažu, podijeljenom svijetu, podijeljenoj državi (to su neki novinari analitičari izrekli nekoliko puta nakon izbora), a imam "sreću" raditi u podijeljenom kolektivu! Kako je krenulo - podjelama nikada kraja. Poderani papir više nitko ne može sastaviti bez vidljivih ožiljaka.Hoće li zaživjeti zajedništvo, tek treba vidjeti. Poznato je da je hrvatski jezik bogat višeznačnim riječima: vrijeme će pokazati.
Post je objavljen 19.01.2015. u 21:28 sati.