Jedna od najmisterioznijih pojava u domaćinstvima diljem svijeta. Na pranje pošalješ pet para čarapa, nazad dobiješ dva para i dvije nesparene. Jedan par i dvije različite čarape netragom su nestale. Neku od njih možda ćeš naći koje godišnje doba kasnije, u košari za čisti veš, pod kaučem ili negdje u dvorištu između druge i treće ruže, no u pravilu većina ih je zauvijek izgubljena, a ti si primoran uparivati one "slične" ili onu na kojoj piše utorak sa srijedom.
Jutros mi je sinulo.
Otkako si sam perem veš, pune tri godine, nisam ni jednu čarapu izgubio. Štoviše imam ih sve više!
Roditelji sakrivaju čarape! Namjerno! Ne bi li nas naveli da si sami počnemo prati veš.
Ne žele zapovijedati jer znaju da nas zapovijed još više odbija, žele nam to reći suptilno, usaditi nam ideju, da mislimo da je ona naša, da smo se sami toga dosjetili. Inception u vlastitom domu, u vlastitom kućanstvu, bez ulaska u lucidne snove u snovima. Na kraju krajeva, to i jest odgoj. Sakrivaju čarape, jedna po jedna nestaje svakim pranjem: operi si sam veš, objesi, pokupi sa štrika i ništa ti neće faliti.
Da nisam to shvatio tek s trideset i dvije godine rekao bih da im je metoda genijalna.
Post je objavljen 19.01.2015. u 16:04 sati.