Zvao se "Crtica o bitnom". Sunce obasjalo grad. Idemo na ručak po filozofiji, jesti svaki ručak kao da je posljednji, jer sutra je sve samo ne izvjesno. Najljepša terasa u gradu. Poslije idemo na Molo Longo. Nekom čovjeku je pozlilo, prepoznajem velečasnog iz kapucinske blijedog ko smrt, pitaju ga jel mu bolje, on, nije, valjda će uskoro biti. Šetnja, opuštanje od aveti i nameti svagdanjih. Gosti, bivša učenica i njezin dragi, te Jinova gošća Liza. Prekrasan poklon čiji dizajn gost potpisuje "Slovo Makovo, slovo o Maku", upakiran poput luksuzne bombonjere, Mak Dizdar, pjesnik moje mladosti. Opis druženja uz poantu. Usput gošća kaže da mi je tražila nešto iz 2006. u arhivi i nije mogla otvoriti, nisam još provjerio. Ljut sam zbog današnjeg posta, ne znam što se dogodilo, možda sam i sam kriv, al eto, nije teško ponoviti fotke xD.
p.s.
Jelo na drugoj fotki je inspirirano komentarom druga Alexxla iz prethodnog posta- punjena vešalica.