Fah-idiotizam je pojava koju bez iznimke ispoljavaju fah-idioti. Fah-idiot je svaka osoba koja je specijalist po pitanju znanja (ili "znanja") o nekoj uskoj disciplini, ali bez uvida u druge discipline, i bez sposobnosti da znanje o svojoj disciplini dovodi u vezu s drugim disciplinama, znanjima i činjenicama, odnosno da usvaja druga nova znanja i informacije koji su van njegove discipline.
Kao tipični primjer fah-idiota može se navesti razne "pravne stručnjake" koji pišu zakone. Iako dotični možda jesu školovani po pitanju prava i nomotehnike, često sastavljaju zakone o područjima u koja se zapravo nimalo ne razumiju, a to čine bez da se konzultiraju sa ljudima koji se u to razumiju daleko više od njih samih (kako bi se reklo "bez da konzultiraju struku"). To naravno najčešće rezultira izrazito idiotskim zakonima (u punom smislu te riječi!) koji umjesto da reguliraju ili sankcioniraju konkretne nepoželjne i štetne pojave, svojim iz neznanja složenim preširokim definicijama ("sivim zonama") ili bavljenjem totalno pogrešnim stvarima, ponajviše prave probleme (u smislu zabranjivanja i ograničavanja) onima koji zapravo uopće nisu problem! Najčešće izazovu više štete nego koristi.
Kao na primjer kada se radi o zakonima kojima se na ovaj ili onaj način potencijalno kriminalizira fotografe i fotografiju, tj. kojima se npr. na javnim mjestima zabranjuje fotografiranje službenih osoba ili ljudi općenito. Takvi zakoni postoje u Mađarskoj, Španjolskoj i još nekim "civiliziranim" EU zemljama, no s obzirom da su pisani u u fah-idiotskoj maniri, bez konzultiranja sa fotografskom i novinskom strukom, preko noći su doslovno sve fotoreportere, turiste i umjetnike/dokumentariste proglasili kriminalcima.
Zatim su tu razni "pravobranitelji" koji u sličnoj maniri "od drva ne vide šumu"; na temelju izdvojenih devijantnih događaja, pokušavaju svima općenito (i onima koji s tim devijantnim događanjima uopće nemaju veze) nametati neka svoja "stajališta" i "preporuke"; odnosno, pokušavaju ljude kojima je nešto struka "učiti poslu". Primjer toga su razne "preporuke o medijskim izvještavanjima" koja se nameću medijima i na temelju kojih se npr. djeci u novinama i na TV-u opsesivo "iz sigurnosnih razloga" cenzuriraju lica, čak i kad su snimljena na javnim površinama (što će reći da ih je svatko mogao vidjeti kako izgledaju, i gdje nema govora o nekakvoj privatnosti). Dok s druge strane ti isti koji to nameću ljudima od struke, nisu u mogućnosti učiniti apsolutno ništa po pitanju puno eksplicitnijih i problematičnijih fotogafija djece i maloljetnika koje oni sami, bez ikakve cenzure, kelje po Facebooku, drugim društvenim mrežama i internetu općenito. Izmisle problem gdje ga nema i zatim nametnu neko svoje "rješenje", jer po pitanju pravih problema nisu u stanju učiniti apsolutno ništa, osim razbacivati se floskulama tipa "neka institucije rade svoj posao".
No nije tako samo po pitanju fotografije... I u drugim disciplinama ima fah-idiotizma napretek.
Tako npr. razni anti-gun aktivisti spadaju u fah-idiote; dotični uporno pokušavaju progurati što veće restrikcije po pitanju oružja, usredotočeni su samo na usko područje nepoželjnih pojava, bez da uopće sagledaju kompletnu sliku i bez da promatraju i druga područja (statistike, uzročno-posljedične veze i ostalo). Tako najčešće nisu u stanju shvatiti da restrikcije po pitanju posjedovanja oružja neće uopće dirati prave kriminalce, već će se samo dodatno maltrtetirati one koji oružje koriste za sport, lov ili isključivo u samoobrambene svrhe. Štoviše, nisu u stanju shvatiti činjenicu da potpuna zabrana oružja za civile samo olakšava posao naoružanim kriminalcima. Uz to, zanimljiva je anti-gun "logika" gdje, kada se dogodi nekakav masakr oružjem, demonizira se oružje a ne počinitelj, ali kad netko nekog zgazi autom ne demoniziraju se automobili već vozači. Istovremeno, svi slučajevi gdje je vatreno oružje nekome zapravo spasilo život se ignoriraju.
Posebna vrsta fah-idiota su pak razni pobornici teorija urota. Oni osim fanatičnog vjerovanja u svoja proizvoljna vjerovanja koja su najčešće rezultat bujne mašte (i koja su zapravo osnova svih teorija urota) ne prihvaćaju apsolutno ništa što izlazi van okvira njihovih vjerovanja i pobija ta njihova vjerovanja. Čak do mjere da su pojedinci u ovoj kategoriji zapravo zreli za umobolnicu; razne manije progona, sumanute ideje, uočavanje stvari kojih nema (halucinacije), traženje "skrivenih" poruka u svakodnevnim pojavama i nedostatak dodira sa stvarnošću su simptomi - paranoidne šizofrenije.
Tu svakako još i razni vjerski fanatici i fundamentalisti koji ne vide dalje od svojih "svetih spisa" i koji kroz njih, napisane prije parsto ili par tisuća godina pokušavaju objasniti svijet oko sebe...
Uglavnom takvih primjera fah-idiotizma bi se moglo navesti masu.
Na kraju, bilo kakvo raspravljanje sa fah-idiotima moglo bi se najbolje usporediti kao igranjem šaha sa golubovima. Koliko god da netko možda savršeno dobro igra šah, golub će samo napraviti strku, porušiti sve figure, posrati se po ploči i upravo zbog svega toga neupućenom promatraču ostaviti dojam da je upravo on "pobjedio", iako nije napravio ni jedan jedini pravi potez.
Post je objavljen 19.01.2015. u 00:01 sati.