Neil Gaiman je poznati suvremeni autor s čijim sam se djelima samo ovlaš susretala (pročitala sam samo „Anansijeve dečke“ i kolaboraciju s Terryem Pratchettom, „Good Omens“, ako se dobro sjećam), ali o njegovoj biografiji znam ponešto – radi se o autoru strip-serijala „Sandman“, kao i romana „Američki bogovi“, „The Graveyard Book“, „Coraline“ i „Zvjezdana prašina“. Potječe iz obitelji poljskog i istočnoeuropskog židovskog porijekla, a rođen je 1960. godine u Velikoj Britaniji, gdje žive njegovi roditelji i dvije sestre. Gaiman se nakon školovanja preselio u SAD, gdje je zasnovao obitelj sa suprugom Mary s kojom ima troje djece, a trenutno je u drugom braku s glazbenicom i umjetnicom Amandom Palmer.
„Američki bogovi“ su veliki američki roman o božanstvima koja prebivaju na tlu Amerike (ne jednom ćete u tijeku romana iz usta nekog od likova pročitati da „ovo nije dobra zemlja za bogove“), koji počiva na tezi da autohtoni američki bogovi ne postoje, jer se radi o izvorno nenaseljenom tlu, koje su prije odvajanja tektonskih ploča naselili davni bogovi azijskih plemena, a nakon velikog doseljavanja nakon „otkrića Amerike“ i svi drugi bogovi koje su njihovi vjernici doveli sa sobom – slavenski bogovi, indijski bogovi, azijski bogovi, afrički bogovi koji su došli s robovima, nordijski bogovi koji su došli s Vikinzima... Svi su se ovi bogovi naselili na tlo Amerike zajedno sa svojim štovateljima, uklopili se u zajednicu, i gledali kako vjera njihovih poklonika, koja ih snaži i čini stvarnijima, polako kopni, i kako ih zamjenjuju neki drugi, novi bogovi – bogovi tehnologije, interneta, zračnog prometa i medija.
Ovu studiju američke religioznosti pratimo kroz oči Shadowa, bivšeg zatvorenika kojemu se nakon izlaska iza zatvora događaju tragedije – saznaje da mu je supruga poginula u prometnoj nesreći u kojoj se zatekla sa svojim ljubavnikom i njegovim najboljim prijateljem, da bi ga odmah zatim presreo i odlučio zaposliti kao tjelohranitelja čudan postariji tip sa staklenim okom koji mu se predstavio kao gospodin Wednesday. Shadow, bez ukorijenjenog mjesta u društvu i među ljudima, prihvaća posao, za koji se ispostavlja da je zbir bizarnih događaja u potrazi za bogovima koji će na strani starih bogova sudjelovati u borbi između drevnih i novih božanstava.
Knjiga je inteligentno pisana, zanimljiva, izrazito čitka, žanrovski bih je mogla odrediti kao spekulativnu fikciju u širem smislu, ima primjese misterije pa se vrlo lako navučete, a jedina zamjerka koju imam jest što je Neil Gaiman izrazito promućuran, pedantan pisac, koji u pisanje svojih djela unese ozbiljnu količinu prethodnog istraživanja građe, pa se u djelu spominje puno poznatih i manje poznatih božanstava iz različitih mitologija, zbog čega sam dobru količinu vremena tijekom čitanja „Američkih bogova“ provela razmišljajući jesam li propustila ovu ili onu referencu i je li jedan ili drugi dio radnje simbol nečega što sam morala zamijetiti, a nisam (što samo po sebi, kad bolje razmislim, nije kritika Gaimana ili „Američkih bogova“, već kritika mene kao čitateljice, kojoj ovakva količina nepoznatih podataka sadržanih u jednom djelu, može poljuljati samopouzdanje).
Kao što se može vidjeti u „Američkim bogovima“, moguće je pisati o religioznosti a da se pritom ne dotakne niti jedna veća religija, pa čak niti jedna poznatija mitologija (primjerice, likovi iz antičke mitologije nisu imali načina doći u Ameriku, pa niti ne sudjeluju u religioznosti na američkom tlu), i to na način koji je zajednički i vjernicima i ateistima: ljudi svoje bogove nose sa sobom, a bogovi postoje onoliko snažni koliko jako ljudi vjeruju u njih. Kad ljudi prestanu vjerovati u bogove, bogovi stare, životare i na kraju prestanu postojati. Ovo je zajedničko svim religijama, svim božanstvima i svim mitologijama i zbog toga „Američke bogove“ mogu čitati i oni koji su religiozni, i ateisti, kao i oni koji propituju vjeru i utjecaj nevidljivih božanskih sila na svoj život.
Post je objavljen 19.01.2015. u 14:38 sati.