koliko ti koraka treba
nježnost shvatiš kao nježnost
obrišeš suze zadnjim zalaskom sunca
zadrijemaš onako u snu
prerano si zaspala
tko će dočekati jutro
neka spava srebrom okupana
plakat na zidu danas postavljen
tajne odaje
koliko ti koraka treba
ozbiljno misliš
nije važno daleko si
htjeli bismo da budeš
znaš i vjeruješ dok ljubim te
grad spava
prozor ti otvoren
onaj park sa zelenilom
čudnim puteljcima
zamišljena prolaziš danima
kriviš me
misliš li zasta tako
ne možeš prestati
pod prozorom kad pogledam
ti iza zavjesa čežnjom šutnju prosipaš
latice osušenih ruža podsjećaju
ti brojiš jednu po jednu
najdraže ti ono sedam crvenih
dvadeset i jedna crvena
pokoja bijela
šlag na torti od sladoleda
koliko ti koraka treba