Dobro. Sve je u redu, sam nek su oni objelodanili najopasniju pozu u seksu i islamističke ćelije po belgiji i da ćemo uskoro živjeti duže od 120 godina. I da više nismo građani nego seljaci ove države. I naravno, nismo više ni stranci u ovoj državi, nego smo svi zajedno hrvati i seljaci. Nisu prošla ni dva dana, a ona je već sve stavila na svoje mjesto i nazvala pravim imenom. Skoro da bi mi se mogla pa dopasti.
Učlanila sam se na fejsu u grupu oboljelih od štitnjače. S jedne strane, nije dobro čitati stalno o bolestima i problemima, s druge strane, sad mi je malo postalo jasnije da nisam još oboljela baš toliko. Samo se malo mučim na svakodnevnoj bazi. Život i to.
Sad me muči vrat. Pa sam išla prvo snimit vratne žile. Žile ko u curice napete i žilave, ali su nekako čudno posložene, idu u kralježnicu na mjestima gdje inače ne idu, ali, eto, svi smo različiti, nekima žile odu vako, nekima nako, umrijet ćemo i tako ionako, netko od vrata, netko nadole, jedan moj prijatelj je prije dvadeset godina skočio kroz prozor, to me je, također, dost izmijenilo i utjecalo na ostatak života, štono bi rekla najzgodnija prijateljica od mužjaka, mi smo generacija koja kasni cijelo jedno desetljeće. Pa sam tako došla do zaključka da četrdesete su najbolje godine za imat djecu. To jer me više nimalo ne zanimaju izlasci, sjedenja po kafićima, drugi ljudi, njihova mišljenja, nema više onog nemirnog osjećaja da ću nešto propustit, da nešto propuštam, sve mi je kristalno jasno, i najvolim ostati doma. Usput, načula sam i to da je menopauza krasno razdoblje u kojem žene prestanu brinuti o drugima i stavljaju sebe na prvo mjesto i konačno postaju zadovoljne sobom. Nije mi baš najjasnije zašto je priroda tolika kučka pa dozvoljava ženama imati djecu samo dok su nezadovoljne i nesretne same sa sobom, zar ne bi bilo krasno imati zadovoljnu i smirenu majku, a ne neku koja svaku malo ispaljuje od hormona... Vjerojatno ne bi. Sve treba biti tako naopačke i suludo. Moja baba bila je i nakon menopauze živčana i nesretna i nezadovoljna. Hodajuća prskalica. To jedna. Druga je bila najsmirenije stvorenje na svijetu. Ja imam prste na nogama i rukama malo od jedne, malo od druge. A one neke izrasline na koži, to mi je od dede s izraslinama. Na drugog pametnog dedu sam pametna. Na tatu imam veliku i tešku glavu, a na mamu tanki vrat s problematičnom kralježnicom.
I uvijek je isto, kad sam se odlučila baviti nečim, onda me zasulo silnim poslom, pa umjesto da radim, pišem blog...
A zadnji puta sam zaboravila, evo i malo materijala za one optimiste koji vjeruju da nas roboti nikada neće zamijeniti. Jok, neće... :P
Post je objavljen 16.01.2015. u 09:21 sati.