a znaš, blogovi i kojekakvi forumi su pravi poligon za vježbanje taštinara i guzičara. ima onih koji se prikazuju onakvima kakvi bi željeli biti, a nisu sposobni to u stvarnosti. ima onih kojima je frka bit neko i nekaj u stvarnosti, pa ovdje glumataju prave, pravedne, sjajne, dobre, čvrste (po željama čitalaca...). ima onih koji su ljige u stvarnosti, i onih koji su prirodni agresivci ili manipulatori. svima su tu otvorena vrata. obično se tu ohrabre i ponekad laju, zaštićeni iluziijom "ispravnosti" i "zaštitom" nekog omiljenog i popularnog člana bloške javnosti. i dobro se vidi nečiji osnovni profil ličnosti, neminovno se kroz pisanje ne samo da pokazuju stupanj obrazovanja, pismenost, širina interesa, stilističke sposobnosti, umjetnički touch, nego i sposobnost prihvaćanja komunikacije na netu s potrebnom distancom, s usredotočenjem na samu temu, sposobnost ulaženja i izlaženja iz digresija razna tipa, bez opasnosti po rušenje strukture i cjeline posta i njegovog smisla. pri tom se vrlo istančano zapaža smisao za humor, benevolentnost, za razliku od manipulatorskog povlađivanja pojedinim ili svim komentatorima, uz serviranje svima zgodnih tema, bez obzira na osobne zanimacije. sladunjavi kičeraj , slikice s par površnih komentarića, i stroga selekcija isključivo prema vlastitom ukusu i namjeri, momentano brisanje svega nepoćudnoga. što ne znači samo proklamiranu "pristojnost i držanje za temu" nego ispraznost, dosadu i nesigurnost čim nemaju kontrolu nad onim što se piše. obično je to i pokazatelj nesposobnosti za britki odgovor i smislenu diskusiju. kičeraja, malograđanštine, uobraženosti, manipulacije i skrivene zločestoće ima svugdje, samo si ovdje ljudi pod krinkom anonimnosti dopuštaju baš svašta. iako ispod žita kolaju itekako vrlo osobne porukice, bla, bla.
a najbjednije mi je kad se netko zakune da će otić, uvređen, odavde, a onda preko vlastite riječi uskrsne i nastavi kao da niš nije bilo. neš ti karaktera! a tek oni koji uzmu novi nick, ha, ha. pa pokušaju promijeniti stil, rječnik, čak i govor. no neminovno im se zalomi kakav izdajnički izraz, riječ, postupak prema sugovornicima.
bila je ovdje nekoć jedna individua koja se hvalisala svojim brojnim poslovnim uspjesima. no, s obzirom na postulate medicinske deontologije, dobro da je netko nije tužio da opisuje njegov osobni casus. možda, da živimo u nekoj zapadnoj državi pljuštale bi optužbe na sve stvrane, bez obzira na stvarnu krivnju. odavati poslovne tajne koje se odnose na pojedince-klijente i hvalisati se kako ih se zahvaljujući vlastitoj mudrosti sve uspješno riješilo nije samo stvar taštine, nego i megalomanije. no, mi nismo zapad, pa se još i dan-danas neke profesije na periferiji smatraju nedodirljivima.
isto tako sam ovdje doživjela i direktnu prijetnju tužbom i ucjenu. sa zahtjevom da zbrišem što sam pisala jer direktno vrijeđa nekoga. s obzirom da smo svi ovdje anonimni (to što se neki među blogerima poznaju, nemam veze s tim, ja poznajem jednog jedinog) nema nikakvog rezona da se bilo koga direktno optužuje. osim toga, nije mi jasno na koji bi način jedna takva imaginarna tužba na koju ne bi reagiralo ni jedno živo odo riješila bilo što kad se nit spominju imena, niti konkretne situacije, sve je samo blogerska pisanija na koju se netko i vrijeđa. ne namjeravam davati besplatne pravne savjete da je cijela situacija i pokušaj prijetnje obična glupost. pitala sam jednog blogera kojeg bajdvej jedinog poznajem u stvarnosti, zašto je napisao to što je napisao. rekao mi je da se je jedna blogerica, koje bajdvej više ovdje nema jer je zbrisala svoj blog, naljutila na mene i rekla mu da će me ići tužiti. i da me je tom javnom opomenom on zapravo htio spasiti od sudskog progona. jer bi me dotična blogerica tužila. komu, zašto, nije objasnio. i nije objasnio ni zašto mi to nije rekao osobno (iako smo međusobno mnogo puta dnevno vrlo prisno komunicirali), nego je ispalio javno ono najgore , što je ostalo kao pečat prijetnje na blogerskom polju. i nije mi se nikad nitko obratio osobno da raščisti eventualne nesporazume. a ja sam samo blogerica koja ima pravo komentirati tuđe blogove. naravno da su se našli dežurni dušebrižnici, hijene koje su jedva čekaole da ispušu svoje vulkanske otrove i pokažu svoju lojalnost. ili svoju neovisnost, pravednost, čistoću misli i neprikosnovenu nevinost. pa neka visi pedro. ljudi moji, ovo je net, virtuala, i treba naći ravnotežu između slobodnog vremena kojeg ovdje provodimo i onih stvarnih lljudi s kojima se vidimo, čujemo, komuniciramo u stvarnosti, realnom vremenu i prostoru.
mogu, recimo, iskomentirati kako je degutatno svakodnevno rasprostirati svoje osobne događaje i očekivati da će svi, baš svi sudjelovati emotivno u tom silnom spektaklu, npr prikazivati svoj polugoli torzo s madežima i bradavicama isto baš nije nekaj za pogledat. gleč, ono kaj pišeš je pokazatelj onoga što te zaokuplja, pa ako ti je zaokupljenost onim kaj si jel jučer, danas, sutra i preksutra, i kud sve tvoji frendovi putuju, i kojekakve pjesmuljice i self-help savjetići tipa koeljan i kako pozitivno gledati na to da te žuljaju cipeliši, nije nužno da se to sviđa svima. kad mi se ne sviđa nekaj, onda nastojim prešutit, jezik za zube, zakaj da rastužim nekog ak ga to veseli. no, isto očekujem i od drugih. pišem na svojem. ak se nekom ne sviđa kaj pišem na njegovom, nebum se nit uvredila nit reagirala. evo, napisala sam par čisto bezazlenih komentara involviranih u opću diskusiju, upozorena sam da se vlasnici to ne sviđa i skinula sam inkriminirano. no, koka nije ni s tim bila zadovoljna i zajebavala me na svakom drugom komentaru. i onda kaj, da se idem svađat? kajgot. napišem ovde kaj hoću i fajrunt. da je ptica ptica, notorna je činjenica.
ponekad bi pasala i ovakva pjesmica:
Post je objavljen 14.01.2015. u 19:23 sati.