18.52 sati Eto tako čekajući da načinim uobičajene đire hodalicom po hodniku uz njegovateljicu Jadranku, a i meštra Spliću čekajući koji bi isto mogao doći. Krenimo sa našim večernji razmatranjem. Vidjeli ste da sam započeo slagati tekstiće za novu knjižicu. Mislim da su zavrijedile i moje Pečnik-ove bar jedan osvrt. One su vam bile uz križ svećenika ovog kao Marta i Marija koje su primile Isusa. 18.30 sati A evo sad sam učinio đire pa možemo dalje. Ha, moje Pečnik-ove to je zadivljujuće čuđenje ne sam na web župi, ne tek kod crkve u Hrvata, one su ponos čitave Crkve. Drugim riječima one su svjetsko čudo. Vjerujte nisam imao pojma da i danas žive osobe s toliko požrtvovne, krvavo teške ljubavi. 20.00 sati A sad nakon odgledanog tv-dnevnika hoćemo još koju. A prije bi htio reći da sam večeras s meštrom Splićom učinio odmak u terapijama. Čovjek mi pružio neki neobični štap koji ima svoje nožice i kaže on meni drži i zakorakni. Nije baš išlo ali eto pokušao sam. 2.27 sati Ah moje Pečnik-ove sanjam ih, jel'no to znači volim ih. Pa je VOLIM IH i tko mi što može. Caritas ljubavlju ih beskrajno volim. (p.s. Budimo na čisto ta ljubav nema veze sa senzualnom) Mi smo jedno za drugo, moje Pečnik-ove i ja. Hej bila bi sramota i grehota reći da nismo. One, pazi one su kupile automobil i polagale vozački samo zato da mogle subotama dolaziti svećeniku Kristovu svome. One, pazi one su me nakon Krapinskih Toplica, kad su vidjele da su zli ljudi mogu nesmetano kod mene u Zagreb, u Krapinu smjestile jer me nisu htjele njima u ruke dati. A jer sam sada konačno siguran i slobodan u Zagrebu gdje su i one i gdje tramvaj vozi pa im auto niti potrebno nije zato su ga i otpustile. One dvije i ja to vam je ljubav neka se zna. Mi smo jedni za drugo zato sanjam vas, sanjam vas noćas kad za me nema spokoja ni snova...
Post je objavljen 14.01.2015. u 08:32 sati.