Ne vjerujući da negdje živi u slici, dugo sam je gradila riječima. Zvala sam je: „kuća na Adi“, „dom međumostovima“, i moja rodna kuća.
Mnogi su je poznavali po grafitu na njenom čelu ispisanom velikim štampanim slovima: TITO MIR – TITO REPUBLIKA. Ali nitko nije znao u čijoj glavi i olovci se parola rodila. Čitali su je ljudi u svojim šetnjama mostovima, na putu do škola, svojih kuća, korza, plaža i vodenica.
Imala je sedam stanova, četiri manja u prizemlju i tri nešto veća na katu. U mojih prvih deset godina života udomila je jedanaest obitelji. Pamtim sva njihova imena, ali danas ću spomenuti samo Mirzu i Nesku; sestru i brata koji su svom učitelju violine u toj kući gudalom skinuli periku. Njihov pubertetski „podvig“ ostao je živ u meni i kada je brata i sestru izdalo srce negdje u Tešnju i Sarajevu, na pragu starosti.
Za razliku od njih, naša kuća je imala sreće; srušila se od dugovječnosti.
(Datum prijenosa: 18. velj 2011. ANRTZ1965)
P.S.
Hvala nepoznatom vlasniku fotografija; hvala autoru video klipa koji je omogućio broju od 2.481.846 posjetitelja da uživaju u njegovom uratku.