Na redu za posjet je Čakovec
Pa idemo danas tamo.
Ni ovdje nema puno ljudi po ulicama
Božičnji ugođaj
je još tu,
a ova geodetska kupola se tek montira.
U glavnoj ulici je ipak živo,
dok je u centru svijeta, po Čakovcu,
usamljen čovjek.
U parku, srušeno drvo kao skulptura,
a na internetu nađoh da je i tu bila jednom geodetska kupola
Idemo dalje kroz park
do starog dijela grada
kroz vrata,
pored kase iz 16 stoljeća gdje se ubacivala mostarina za ulazak u Stari grad,
u dvorište,
sada Muzeja Međimurja,
s redom bista povjesnih ličnosti
i u spomen pločom znanim i neznanim
i posljednji pozdrav Frankopana
Petra sa suprugom Katarinom
Ovdje sam se susreo s blogerom kojeg cijenim i poštujem, i da ne ponavljam,
jer ne znan pisat kao on, dajem njegov zapis o tom susretu
Onda smo otišli još sjevernije
do sv. Martina na Muri
koji bdije nad pločom poginulih branitelja.
Most na Muri i uz njega
nekadašnja skela
kad mosta nije bilo,
a sada samo podsjetnik
i mjesto za piknik.
Iza mosta je granica sa deželom, najsjevernija točka lipe naše.
Uokolo su vinogradi i voćnjaci,
a zemlja se priprema i za druge kulture.
Zaustavljamo se uz jezerce
i uz klet
seoskog turizma
sa stolom za blagovanje po toplijem vremenu
i mogućnošću ribičije.
Unutra se poslužismo,
očito, friganim pastrmkama
i lešo fažolom,
a onda se uputismo tamo di nam je blog.hr
nudio nagradu
koju su neki i dobili
ali nisu ovdje ušli.
Ja počastih samog sebe kupanjem u toploj vodi,
kao probu za neki drugi duži boravak ovdje.
Već nas uhvatila noć kad smo se vraćali u bazu,
a onda kasnije već sve zabijelilo
i hladna boja nas pratila do naznake toplog, tamo iza brda
koje nas stvarno kući i dočekalo.
Post je objavljen 13.01.2015. u 08:28 sati.