Marketing
Bowling on the river – kako ove godine nisam osvojio turnir
Dobro, nisam ga osvojio ni prošle. Ni ikad. Jer bowling je sjajan sport za zezanciju, i pijuckanje, i teambuilding, i puno smijanja... Ali za osvojiti turnir – treba jako, jako puno vježbati.
No, kako mi i ovako i onako nije ni na kraj pameti bilo da ću osvojiti Novogodišnji turnir BK Nomad, čiji sam i ponosni član, trudio sam se da zabavim i sebe, a i prisutne bowlingaše, kojih je na stazama i oko njih u tri dana turnira bilo sveukupno pedesetak. Pa sam pijucnuo dva Paulanera, obukao kilt, i krenuo se zabavljat. Inače, turnir je kao otprilike ovako...
Dok je bowling bio jedino na Glavnom kolodvoru, visio sam tamo svaki četvrtak, i uživao u opuštenoj atmosferi i pokojoj pivici. Onda je vlasnik umjesto bowlingane stavio butik, pa smo igrali u Sloveniji, pa sam nakon Grmoščice i Purgera potpisao za Nomad, i kad su konačno napravili pet bowlingana u Zagrebu – opet je sve spalo na jednu, BK 300 kod CC Onea...
A kako je to daleko za pit, sad igram nezapaženu ulogu u BK Nomad jer ne treniram, i nisam talentiran, ali su ljudi sjajni i uvijek padne pivkan kad završimo s rušenjem. Ali tijekom igranja – nema alkohola. Ni traperica. Jer je to sport, a ne Big Lebowski. I kako sam ja ipak samo Ribafish, a ne Jesus Quintana, tako i dalje ponosno rušim prosječno 150 čunjeva, i imam status sedmog igrača ekipe i 36-og u prvenstvu, što je sve super dok smo mi drugi na tablici, ponajviše zahvaljujući Alfi i Omezi turnira i kluba - Saši Petkoviću.
No, kad dođe turnir, e onda je sve dozvoljeno. Pa sprdam ekipu i sebe, i krećem s igrom. Izvukoh Juru Novoselca, mladog, jakog, puno boljeg, ali i nedovoljno zagrijanog. Digao sam se iz mrtvih i dobio ga 7:6 u novim pravilima, takozvanim penalima, gdje se gledao samo bolji prvi hitac. Objasnim uz pivu. U osmini finala naletio sam na Juku Cikojevića, veterana iz BK Telekom, koji igra isto ravno kao i ja, i koji je imao upalu mišića. Sve se potrefilo da izgubim kao beba 7:2 i nastavim navijati za svoje Nomade.
No, redom su gubili i Alan, i Marko, na kraju i Tomo u polufinalu, pa je šačica od tridesetak bowlingaša i navijača gledala dvoboj Marka Špiljara Špica (onaj koji ručetinom ruši ekrane iznad staze, i koji je pred tri dana kao treći Hrvat srušio svih 300 čunjeva u jednoj igri), i Damira Brnića Brne, čovjeka s najjačom i najluđom rotacijom Europe. Gusto, zabavno, veselo, i Brna osvaja za dlaku.
Osim turnira, osvojio je i tjedan dana na moru, Špic je dobio kuglu, ja rakiju na tomboli, i sad jedva čekam nastavak prvenstva. Kad nema curlinga u Hrvatskoj, dobar je i bowling, dapače, bowling je divotica! Ako želite naučiti više, prijavite se u Školu bowlinga BK Nomad
Saša
Brna
A za igru u pivkana se uvijek možemo dogovoriti! Ajd pivili!
Post je objavljen 12.01.2015. u 15:10 sati.