U epizodi 'Kako sam upoznao vašu majku' narator, ujedno i glavni lik, objašnjava djeci kako je upoznao svog prijatelja. Kako je u nemogućnosti djeci reći rekao da je frenda upoznao tako što mu je upao u sobu dok je on držao đokicu (joint, od milja), joint je zamijenio sendvičem.
I tako, sinoć ja uživam u svom sendviču, kuham vino i pokušavam se sjetiti gdje sam ostavila svježe iscijeđeni sok od naranče koji sam planirala ubaciti u vino. TV mi je ugašen, jer još uvijek imam traume od prvog kruga predsjedničkih izbora kada sam prekršila svoje pravilo i prebacila na HRT u trenu kada je bio izvještaj iz Kolindinog stožera.
Ne mogu reći da me nisu zanimali rezultati, ali kada ti ponude dva dreka od kojih moraš izabrati jedan, znaš da ćeš bez obzira na ishod i slijedećih pet godina gledati govno. Hoće li biti tvrda ili meka stolica, totalno je nebitno. Bilo mi je lakše osluškivati zvukove izvana. Ako čujem pucnjeve i esplozije "veselja", znam da Kolinda vodi.
U jednom trenu osjetim silno razočarenje. Vani je tišina, TV je ugašen, pa se pitam zbog čega taj osjećaj. Shvatim da me nije briga tko je odnio pobjedu u ovoj tijesnoj utrci za predsjedničku fotelju. Kakav god ishod bio, svakako ćemo opet dobiti "glavnog čovjeka" - bez muda.
Da je Kolindi parola bila "Nemam jaja, ali zato imam veća muda od Josipovića" imali bismo bar najzanimljiviji plakat predsjedničkog kandidata ikad. Ovako je sve već viđeno. A isto nas čeka i u narednih pet godina.
Od ovih sam izbora očekivala mnogo. Ne od kandidata, bože sačuvaj, nego od birača. Naroda. Mojih i vaših sugrađana.
Svi smo mi žrtve tih pohlepnih beskičmenjačkih ljigavaca, gladnih moći; svjedoci smo njihovih međusobnih prepucavanja i ponižavanja, što njih, što nas samih. I sve preko naših leđa. Nisam očekivala da će ljudi popušiti priču o blagostanju.
Nisam mislila da će opet uvjeriti ljude kako postoji razlika između HDZ-a i SDP-a. Steže mi se grlo i vlaže oči, mislim da me sendvič učinio emotivnijom nego inače.
Nakon 6 godina, od kojih je svaka bila gora od one prethodne, nadala sam se da će se "mali" čovjek opametiti. Ali malo čovjek živi i razmišlja malo.
Ja ne želim niti jednog od kandidata. I ne želim financirati izbore u kojima nemam jebenog izbora!
Ali hrvatski narod je kao supruga zlostavljača. Godine prolaze, umjesto lijepih trenutaka ona skuplja ožiljke, uporno se nadajući kako će ona svog muškarca promjeniti. Ipak, on je njezin muž i voli ju. Samo ima čudne načine iskazivanja ljubavi.
Opet kršim pravilo i palim TV (jebemti sendvič).
Rulja maršira, odlučna i obmanuta, pogrešno uvjerena da će zaokruživanje bilo kojeg kandidata iz koalicije HDZ-SDP nešto promjeniti.
Ni kiša, ni vjetar, pa ni začuđujuća siječanjska grmljavina iznad metropole neće zaustaviti da čovjek izabere između 2 najjadnija kandidata koja smo ikad imali. A nasuprot tomu, narod nikad nije bio uvjereniji da bira između svijetla i mraka.
Činjenica da su u 2014-oj godini riječi "komunjara", "partizani", "udbaši", "četničine", "ustaši" i sl. bile jedne od najprisutnijih u komentarima na domaćim portalima govori da nismo nikad bili u većem mraku. Možda ni onda kada sam kao dijete sjedila ispod stepenica vlažnog, mračnog i ledenog podruma.
Što se dogodilo? Umjesto jedinstva dobili smo još veću podijeljenost i sumrak zdrave pameti. Ništa se neće dogoditi, doći će samo nova generacija uhljeba, ako se uopće mogu još gdje smjestiti. Ako ne mogu, smisliti će HDZ način. Ako im je išta osim pljačke išlo, išlo im je to.
Čestitam HDZ-u, opalio je svom bratu SDP-u šamarčinu, istu onakvu kakvu smo već vidjeli, samo u obrnutim ulogama.
I evo, svanulo je novo jutro, nad mojim Osijekom Sunce se trudi izmamiti pokoji osmijeh na (s)umornim licima mojih sugrađana. Nije mu jasno što su tako smrknuti kad ih čeka obećano blagostanje.
Post je objavljen 12.01.2015. u 11:59 sati.