1. http://www.terapija.net/koncert.asp?ID=20774
"...vaša je strina po svoj prilici do sad već poderala stari poster Jure Stublića iznad uzglavlja i zamijenila ga onim Ognjena Bašića, pjevača i vođe te čudnovate bande poznate pod imenom Čudnoređe. Dobro, vjerojatno malo pretjerujem, ali nije mi za zamjeriti. Jerbo, radi se o bendu koji je poseban na toliko različitih razina da mogu mirne duše reći kako je dosegao ponajveći stupanj glazbene autentičnosti moguć u 21. stoljeću. Šuška se kako bi ubrzo svjetlo dana konačno mogla ugledati i kolekcija pjesama koju ćemo nazivati prvim albumom, i moram priznati da me jako zanima kako će se pri recenziranju iste snaći uvaženi kolege (myself included) navikli da nabrajaju "uzore" i "utjecaje". Ovaj ih bend, doduše, ima nekoliko, ali oni se ne zovu ni Mance ni Beatlesi ni Stonesi. Ne ne, tu se ritam krade od benda Život, melodija je primjetno inspirirana ansamblom Ljudi, a tekstovi podsjećaju na uratke Zemlje koja se vrti oko svoje osi. Imajući to u vidu, jasno je da dolazi do mogućnosti zastranjivanja u ambiciozno-nadobudne patetične vode ali ta je problematika vrlo ležerno riješena finim urođenim darom za balansiranje između kafanske priprostosti, trubadurske poetičnosti, filozofske prosvijećenosti i budalastih nebuloznosti. Između ludosti i genijalnosti, ukratko. Iako je ovaj bend već nakupio impozantnu količinu svirki po zagrebačkim klubovima, ova o kojoj vam imam čast piskarati ni po čemu nije bila samo "jedna od". Bio je ovo njihov The Koncert. Zašto? Dobrim dijelom zato što su, unatoč vrlo ranom terminu nastupa, uspjeli privući solidan broj ljudi (što je, nažalost, rijeđe nego češće) koji su apsorbirali njihovu neospornu sviračku kvalitetu i uzvratili im toplim prijemom. Nadalje, bila je ovo posljednja svirka Čudnoređa u ovoj postavi - osobni su razlozi doveli do tužne situacije u kojoj knjiga spada na dva slova, ostaju samo frontmen i bubnjar. Jebiga, bar smo dobili vrlo lijep labuđi pjev. Valjda u fazonu dostojanstvenog ispraćaja drugova, Ognjen nas je ovog puta uskratio za karakteristična bacakanja, grčenja i ostale ekstravagancije. Ništa zato, imali smo priliku čuti nekoliko premijerno izvedenih numera od kojih mi je u najživljem sjećanju ostala bizarna Rančić na speedu na koju je narod reagirao barem jednako dobro kao i na prokušane hitove ala Avetinjo i Stevo Čokrlić. Poziv na bis je bio glasan i od srca a dečki su nam za tu priliku ostavili prelijepu Idemo bliže koja je sa svojim stihovima o tome kako nema razloga za biti u banani vjerojatno dobro sjela članovima benda u ovoj gorko-slatkoj situaciji. Ma, za Čudnoređe nema straha, gledat ćemo ga i slušati još milijun puta, u kojoj god varijanti i inkarnaciji." (Ujak Stanley)
2. http://www.perun.hr/good-vibrations-s03e15-pasi-picke-vriste-brut-cudnoredje
"Započeli smo s ČUDNOREĐEM, kojeg predvodi osebujni i ekcentrični vokal čija energija tokom nastupa rezultira nemogućnosti stajanja na mjestu, pa čak i na bini, a ista prelazi na posjetitelje koji su do sredine nastupa ugodno ispunili prostor. Centar je nekolicina pretvorila u plesni podij i uživljeno, sa osmjesima, pratila band. Ognjen je svojim karakterističnim preformansom uz pratnju uvježbanog benda zaista uspio stvoriti odlično raspoloženje i dovoljno zagrijati dio ekipe, a pretpostavljam kako je sigurno zadobio i pokojeg novog poklonika. Bilo je tu njegovog klasičnog ulaska u publiku, simpatičnih komentara između pjesama, a jedna od glavnih zanimljivosti jest bila da se izvedbu jedne pjesme pokazala korisnom i omražena ograda pred stageom na kojoj je pjevao okrenut naopačke. Vrlo zabavan, iskren i simpatičan nastup bio je čisti pogodak za startanje večeri." (Tamara Rabljenović)
3. http://soundreport.wordpress.com/2015/01/08/news-odlican-pocetak-koncertne-godine-uz-punkerski-good-vibrations-i-bendove-cudnorede-brut-picke-vriste-i-pasi/
"Prvi na redu bio je zagrebački fusion rock bend Čudnoređe. Započeli su koncert nešto iza 21 sat pred manjim brojem publike, ali zbog dobrog raspoloženja članova benda i vesele atmosfere koju stvaraju, vrlo brzo su prikupili više ljudi pred pozornicom. Iako je još dobar dio dvorane bio prazan pred kraj njihovog nastupa, za prvi bend večeri imali su neobično veliku masu ljudi ispred sebe. Vokalist Ognjen Bašić zabavan je frontmen benda koji neprestano energično pleše i skače po stageu i s njega, a publika je to prepoznala i nagradila aplauzom nakon svake pjesme te plesom i laganim poskocima u prvim redovima. Šutke nije bilo mnogo za vrijeme njihovog seta, čisto iz razloga jer je njihova glazba ipak nešto blažeg oblika nego kod naredna tri benda. Priveli su kraju svoju set listu nešto prije 22 sata i prepustili binu preostalim bendovima." (Hrvoje Pandžić)
Post je objavljen 11.01.2015. u 23:29 sati.