1. On, Doktor, nije previše druželjubiv, ne voli ni šetnje, obožava boraviti u svojoj sobi, u carstvu papira i knjiga. Tu i tamo prošeće do grada, najčešće do FL(acijanističkog) AT (eljea)-a.
Jednog ljetnog predvečerja, kada je prošao gradska vrata, uputio se prema maloj galeriji s desne strane, vrata do vrata ateljea jednog domaćeg umjetnika, uz FLAT, jedinu svoju gradsku destinaciju.
Poznaje vlasnika, vlasnik njega, znao je da će ga pustiti na miru.
Na ulazu u galerijicu došlo je do kobnog sudara dviju starijih glava.
2. Takako Kicami, druga Japanka u našem gradu, pozvana je u L., kao gošća-umjetnica tradicionalnog međunarodnog kiparskog simpozija koji se već desetljećima održava na nekadašnjem ladanjskom imanju moje stare fameje. Svake godine jedan umjetnik planira i realizira svoju dionicu šetnice.
Takako je morala osmisliti i ostvariti svoju dionicu (4.5 X 25 metara). Kao gošća simpozija mjesec dana trebala je boraviti u gradu, surađujući sa drugim umjetnicima i kamenoklesarima.
Doktor je doselio u L. prije petnaest godina. Tada je trebao umrijeti, svi su ga otpisali, liječnici i obitelj. Četrdeset dana bio je u bolnici. Uz njegovo uzglavlje bdjeli su liječnik, sestra Manda, časna sestra Beatrice i moja kunjada Petrica, duhovna iscjeliteljica. Četrdeseti dan, kada su mu liječnici davali svega nekoliko sati života, probudio se iz kome. Časna sestra Beatrice i moja kunjada Petrica pripisale su ozdravljenje krunici koju su donijele toga dana i stavile je u Doktorovu ruku.
Doktor se riješio jedne bolesti, pojavila se druga, manje opaka, psihičke naravi. Radi se o fugi. U leksikonu sam našao tumačenje:
''PSIH poremećaj u kojemu se osoba više ne sjeća svoje prošlosti, iako zadržava u svijesti stečena znanja i vještine, pa stvara svoj novi identitet i život, ob. u novoj sredini.''
Kada je izašao iz bolnice odlučio je poslušati savjet moje kunjade, preselio se u naš grad, uselio se u njen Institut za duhovno zdravlje. Napustio je svoju fameju, suprugu (tada je imala više od sedamdeset), dva sina (od pedesetak godina) i najmlađu kćer (četrdesetak), preselio se u Institut. U Institutu se počeo baviti geneaologijom i oralnom historijom.
Takako Kicami je uz suprugu najveća ljubav Doktorova života. Prekrasna Japanka, davno, avanturističkog ljeta tisuću devetsto šezdeset i šeste, od početka srpnja do kraja rujna, pomutila mu je razum
Sreli su se u njujorškom Metropolitan Museumu, gledajući zaljubljeno u jednu sliku. Zajedno su nastavili ''razgledavati'' ostale galerije i muzeje, upoznavali prirodne i kulturološke raznolikosti dva prijateljska naroda.
Njihova međusobna ljubav, začeta ispred jedne slike, ne da se opisati.
Vratio se doma totalno zaluđen Takako i kapitalizmom. Počeli su se dopisivati. Da njegova supruga ne dozna pisma je slao prijatelj-posrednik.
Gospođa Takako danas ima osamdeset i četiri godine, tada je imala trideset i šest. Već je nekoliko godina živjela u Velikoj Jabuci.
Rođena je u Japanu. Cijeli život prati je sudbina ženskaroškog oca. Zbog njegovih avantura cijeli život strahovala je od ljubavnika i ljubavi. Sve dok nije iskusila Doktorovu ljubavnu terapiju.
Ranjena majka nije podržavala njena artistička nagnuća. Ma kakva slikarica; žena, majka, domaćica.
Pobjegla je od razorene obitelji. Kada je prvi put došla u Veliku Jabuku otišla je na vrh Empire State Buildinga. Gledajući velegrad obećala je sebi da će osvojiti grad i svijet, stvoriti ime. Upala je u umjetnički, tada pretežno muški svijet.
Nakon što se sedamdesetih vratila iz New Yorka živi u jednoj tokijskoj psihijatrijskoj ustanovi, dobrovoljnom utočištu, Preko dana ode preko ceste, u svoj atelje.
Koristi traumu u produktivne svrhe.
Umjetnošću se suprotstavila obitelji. Umjetnost versus fameja.
Umjetnost ju je djelomično izliječila. Falusi je izlječiše. Suočila se sa strahom, počela je crtati i slikati faluse. Cijelu svoju sobu ispunila je falusima. Posvetila se svojoj umjetnosti, slikala svakodnevno. Otkrila je još jedan novi motiv- spirale. Opsesivno je crtala faluse i spirale, potom ih spojila u spiralne faluse. Oko sebe vidi spirale. Da nema spirala odavno bi počinila samoubojstvo.
3. Takako je opčinjena spiralama, Doktora fasciniraju krugovi. Glavni ideolog flacijanističkog pokreta EK konzultirao je literaturu,objasnio mi je zašto.
Krug je prostor apsolutne slobode. Sretan ljubavni završetak njujorške avanture nije kraj, nije laža. Prema kružnom poimanju svijeta i vijeka to je čista istina. Zato je Doktor toliko samouvjeren u iznošenje te istine. Čvrsto je vjerovao da je to istina. Branio je svoju istinu. Prava istina je da su imali kratku avanturu, Doktor se zaljubio, Takako se zaljubila, još jedan sezonski događaj. Pedeset godina živio je u kružnom, bezvremenom prostoru mogućnosti bespuća.
Pojavom fuge Doktor je reinterpretirao cijeli svoj dugi život. On je poništio kronologiju. Stvorio je alternativni život, stvorio je mit o sebi, zaljubljenom sebi.
On, Doktor, nije se sjećao devedeset i devet posto svoje prošlosti, osim romantičnog susreta sa Takako u New Yorku. Već petnaest godina živi u cirkularnom vremeplovu, konstantno se vraća u New York, u ljeto tisuću devetsto šezdeset i šezdesete, susret sa Takako, misao o napuštanju fameje. Prošlost transportira u sadašnjost. Ponavlja ljubavni susret na novoj razini.
U našoj sredini stvorio je novi identitet Doktora, oralnog historičara i geneaologa, primjenjujući stečena povjesničarska znanja i vještine.
4. Bolest ih je povezala. I Takako boluje od fuge. Fuga na latinskom znači bijeg, trk. I Takako je pobjegla u prošlost, u ljeto tisuću devetsto šezdeset i šeste. Ljeti se intenzivno vraćaju simptomi bolesti.
U spomenutoj galeriji su se sudarile dvije glave, Takakina i Doktorova. Doslovno sudarili. Slučajne li smislenosti. Sudarili i prepoznali. Priča iz šezdeset i neke može se nastaviti.
Takako se preselila u Institut, postala je uvažena članica dvočlane japanske zajednice u našoj palanci.
ZAVRŠNA NAPOMENA:
Suutemeljitelji pokreta izgovarali su teške riječi na Doktorov račun: on je podijeljena, kontradiktorna, netransparentna ličnost; provincijski kompleks kompenzira pozom, stavom, lijepom odjećom i obućom. Argument da se drži ubermenšovski preteže nad činjenicom da se radi o bistrom, upornom, načitanom čovjeku velike radne energije
Na jednoj od posljednjih sjednica Izvršnog biroa flacijanističkog pokreta složili smo se da Doktora, prođe li potreban selekcijski program (domjenak sa skečevima i vicevima plus šale na vlastiti račun), primimo kao dopisnog člana, sve prema amandmanu našeg Poslovnika iz tisuću devetsto sedamdeset i prve.
Stvarnost je bila na Doktorovoj strani. Potrudila se da ga primimo za redovnog člana Pokreta. Stvarnost je pokazala da je Doktor čovjek od krvi i mesa koji je, barem nekada, znao živjeti život.
Post je objavljen 11.01.2015. u 13:51 sati.