Iz dlana sam uzela stručak vjetra, zalila ga sa tri kapi vode i zapalila na nebu jedan stih koji je izašao iz trenutka života ove Zemljanke, dok se Luna zatresla od bestidnog pogleda.
Vedrina i živost se osjetila u trenutku suočavanja, stajala sam skamenjena i vidjela tebe, u oku je zasjala suza i sanjala sam te u prizmi izlomljenog kristala gledajući svoje oči u sjeni tame.
Na oltaru noći polažem crvenu ružu kao prvi početak ove tamne večeri, jesenje sonate su bez umornog veselja, ljudi rođeni, a odbačeni od crvenog svjetla lutaju ovim svijetom i nisu slobodni.
U igri ledenog zraka i toplog daha, u tom astralnom trenutku zaustavit ću ovaj stih na trećini tamne strane Mjeseca.
napisano prosinac, 2009., iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK RH