Prepoznala sam se u sve četiri točke po kojima znanstvenici dokazuju da mi ovo nije prvi život na zemlji. Rekla bih da mi je jedno stopedeseti, iako oni drže da je dovoljan samo jedan, e da bi se bio ovako naopačke nasađen.
I opet sam zalutala na neke rozaste stranice.
Danas je dan od izbora. Ne izlazim. Lenja sam, ali ionako se ne bira nitko po mojem sukusu, a još uvijek mi je ispod časti odlučivati se za manje zlo, ak već treba biti zlo, nek bude onda do jaja, nek se ispuše, i nek dojadi ljudima više jednom. Nek ih ujebe i razvali, pa možda jednom shvate.
I eto mene opet s mojim naivnim pogledom na ljudske mogućnosti...
Danas su mi prisjeli malo vlastiti izbori. Oni koje činiš u jednom trenutku, pa se nađeš u nekom drugom i misliš si onda, da li je trebalo činiti prije nešto drugo, e da se ne bi našao/la u tom trenutku, na tom nekom mjestu, nego na nekom drugom. Onom nekom o kojem svi sanjaju, a zove se tamo gdje je sve po mom.
Trebao bi postojati barem jedan dan u tjednu za mjesto po mom.
Svak bi to trebao imati.
Pa čak i mi, koji to mjesto zamišljamo kao ono gdje samo mi imamo pristup i gdje nam se drugi ne uvlače sa svojim idejama, potrebama i nagonima za organiziranjem tuđih života. I gdje nam ne trebaju ni ti drugi, e da bi mi njima trenirali njihove živote. Dapače. Kad smo si skroznaskroz dovoljni sami sebi.
I mislim si, kad si već nisam u stanju napraviti pravilan izbor za taj moj mikrosvijet, otkud nekome ideja da mogu djelovati svojim izborom na nekoj široj razini.
Sve su to samo farse i mađioničarski trikovi.
Ja to dobro znam, jer ovo mi nije prvi puta da živim na zemlji.
Znanstvenici dokazali. :)
Post je objavljen 11.01.2015. u 11:07 sati.