Došao sam na vodu oko pet sati popodne gdje je već prijatelj nekoliko sati imao štapove u vodi i čekao šarane.
Kako je mrak padao , malo smo ogladnjeli i krenuli jesti, no nedugo nakon drugoga ili trećega zalogaja, dugo beeeeeeeeeeep na signalizatorima nas je brzo podiglo sve na noge. Adrenalin ribarski mogao se osjetiti u zraku i prijatelj je brzinom munje udario kontru, no riba mu nije ostajala dužna. Jedva smo se snašli tko će svijetliti na najlon , a tko na meredo.
No riba je do tada već bila na ovoj strani obale i polako krenula petljati u travu.
Iskustvo prijatelja je uspijevalo ribu navesti u meredo i došlo je do vađenja prvog šarana i fotografiranje.