postoje romani s ključem. postoje i pjesme s ključem. postoje i nenamjenske pjesme, čisto onako, kao stilska vježba, izraz trenutnog srčanog ritma, koju svatko može smatrati i svojom osobnom. zar se ne prepoznajemo pomalo u svakom znaku horoskopa? pa bi se netko mogao naći npr. u ovoj pjesmici:
target=_blank>
neki drugi bi osjetili žmarce na ovo: target=_blank>
Pošto ljubav, malena?
Jedna lopata za oduševljenje jednom guzom,
A drugi ćeš puta uzeti kameru
Neupitni digitalni dokaz
trenutne zaigranosti
Jedna lopata za svaku minutu
Vremena kojem je ukinuto poštovanje
A obećao si mi 1001 smrt
Ako ne budem poslušna
Jednom ću lopatom odalamiti
Sve one o kojima si rekao prljavu riječ
Rovove ćeš kopati i neće ih biti dovoljno
na poljima širokim kao istok
kopat ćeš dok se ne izvrne koža s ruku i obraza
Da se umiješ u svojem kasnom kajanju
U noći kad si skupljao zvijezde
I dijelio ih širokogrudno
Malo meni
A malo bijelim snovima koji su izbjegli krvoproliće
I u toj noći
(govorim o tebi, srećo!)
U pjesmi za mrtve bilo je mene potpuno žive
S kolačima, tajnim znakom poljubaca
I ruševinama koje valja obnoviti
ja nisam ta što ponosno ostavlja svoj buket na raspelu
Nit mislim za tako nešto podnijeti račun