Jučer sam gledala sučeljavanje političkih kandidata i prilično me je iznenadio Josipović – stav, držanje, široki osmijesi, sve je bilo poprilično drugačije nego što se to moglo vidjeti bilo kad u zadnjih pet godina.
Nakon prvog iznenađenja, čovjek se mora upitati –od kud sad to, takav kvalitativni pomak, i to preko noći.
Dugo sam razmišljala i došla do zaključka, s kojim bi se vjerovatno složili i svi psihijatri, pa i antipsihijatar Torre, samo se to najvjerojatnije nitko od njih ne bi usudio javno reći.
Naime, stvar je jednostavno u tome da takvu naglu promjenu mogu izazvati SAMO stimulativna sredstva, bez obzira radi li se o psihostimulansima koja propisuju liječnici, dakle ako se radi o jednom od nootropicsa, o phenibutu ili o nekoj lakšoj drogi.
Jer u izuzetnim i stresnim situacijama ljudi pribjegavaju onome što im je poznato, na što su naviknuti i s čim se osjećaju sigurno, a to se odnosi i na ponašanje.
Osobno, prezirem ljude koji radi boljeg uspjeha u poslu, školovanju ili bilo gdje drugdje koriste stimulanse; umjesto da rade na sebi i postaju sve kvalitetnije, sigurnije, izgrađenije osobe, oni idu linijom manjeg otpora tražeći snagu i podršku izvan sebe, umjesto u sebi samima.
Zbog toga mislim da bi kandidate za političke funkcije prije javnog samopredstavljanja trebalo podvrći testiranju na stimulanse svih vrsta i sadržaja. Iz jednostavnog razloga što takvi stimulirani često ostavljaju bolji dojam na površnu i manipuliranjima podatnu publiku, od vjerojatno sposobnijeg, ali impresioniranog trenutkom, protivnika.
Druga stvar koja me je čak malo razgalila je prva točka od pet na Josipovićevoj listi društvenih promjena na kojima bazira svoju kampanju i s čime se namjerava pozabaviti u drugom mandatu. Radi se o otuđenosti i bahatosti elita.
Drugi dan nakon objave tih točaka, Vesna Pusić si je naručila avion iz Zagreba jer joj, valjda, više nije odgovarao turski zrak, a, kao što znamo, ona je također i velika podupirateljica Josipovića, čak i u novčanom smislu.
Josipovićev drugi veliki podupiratelj, R. Čačić, bio je u zatvoru, a zatvorsku je kaznu odslužio na način i u uvjetima o kojima drugi zatvorenici mogu samo sanjati – baš na način bahate elite.
Nije baš u direktnoj vezi s Josipovićem, ali moram opet spomenuti Vesnu Pusić i njezino ekstremno oduševljenje što je Sinčić na izborima dobio tri puta više glasova od Kujundžića.
Ovo je krasan primjer kakav novinari imaju odnos prema našoj eliti – nitko je nije pitao što ju je toliko razveselilo kod mladog Sinčića – možda traženje lustracije ili izlaz iz EU. Šteta što se nije imala priliku očitovati o Sinčićevom programu – ali, što ćemo, elita je elita.
Na kraju par riječi o ruganju drugim ljudima. Ruganje je, posve isto kao i tračanje, rezultat izuzetno negativne energije koju osnažuje i tako pojačanu emanira dalje.
U osnovi ovih nesretnih događaja u Francuskoj stoji upravo ruganje i pokazivanje elementarnog nepoštivanja drugačijih.
U nekoliko navrata tijekom prošle godine upozoravala sam na ovu godinu u broju 8 i opasnostima koje donosi realiziranje negativnih osobina ovog broja, a to su, između ostalog, nasilje, silovitost, svadljivost, općeniti poremećaj ravnoteže.
Ovakav početak godine nažalost pokazuje u kakvoj će se klimi odvijati ostatak godine. No, više o tome u prognozi za ovu godinu.
A kako je sve skupa kod nas ipak jadno, pokazuje isplaćivanje mirovina prije roka. Naime, do sada, bez izuzetka, ako je 10. u mjesecu padao u subotu, novci su sjedali u ponedjeljak 12. A sada, dva dana prije izbora, novci su sjeli 9. Stvar je jadna zbog onih penzinera, kojih će sigurno biti, koji će zbog te crkavice dva dana ranije, otići na glasanje i glasati za Josipovića.
Ovo je definitivno kupovanje glasova i lijepo pokazuje kako je lako biti u politici na vrhu kad je državna kasa tako blizu. A sve kako bi i dalje lagodno živjeli na nezasuženoj plaći i uživali u svim drugim privilegijama.
Post je objavljen 09.01.2015. u 18:13 sati.