U životu postoje događaji, ljudi i odluke koje nas "zdrmaju" ostavljajući u nama nekakav vidljiv ili nevidljiv ožiljak. Tome bih sigurno pridružila i knjige. Jeda od njih je i knjiga Drage Hedla "Donjodravska obala". Poratno vrijeme (nakon Drugog svjetskog rata) u Osijeku, uz Dravu (Donji grad) oslikano je i i ispričano očima dječaka. I ako ste Osječan, a imate barem četiri-pet desetljeća za vratom, moći ćete razumjeti i zamisliti sličice toga dijela grada koji je svim srcem i dušom disao uz Dravu. Odvest će vas taj maleni dječak, držeći za ruku svoju omamu, do ljudi koji nekad živješe u tom dijelu grada. Ispričat će vam priču o svojemu djetinjstvu, tegobama vremena i proživljavanjima ljudi koji su živjeli u Ribarskoj 11 dijeleći i dobro i loše, a vremana im nisu bila naklonjena. Smijeh i suze, oštroumnost i duhovitost prate likove i događaje u knjizi i ništa nije suvišno. Roman nisam mogla ispustiti iz ruku. Ne možete ostati ravnodušni jer se ispred vas stvara slika vremena u kojem jedna obitelj na poseban način prolazi kroz kušnju, plativši poseban i iznimno visok račun za nešto što je prošlo (jer u svakom vremenu neljudi određuju ljudima što je dobro, a što nije). Malo je knjiga (posebno u posljednje vrijeme) za koje mogu reći da mi je žao kada sam došla do zadnjih korica suočena sa završetkom. Ova zasigurno pripada njima.
Ne morate biti poklonik knjiga i čitanja, ali načinom na koji je Hedl ispričao priču o Donjodravskoj obali, svakako će vas pridobiti.
Post je objavljen 09.01.2015. u 01:18 sati.