Marketing
U potrazi za Ognjištem
From: luka.rada@isusovci.hr
Sent: Wednesday, January 07, 2015 4:27 PM
To: vicko.kapitanovic@st.t-com.hr
Dragi fra Vice, evo ovako sam napisao ono što si me pitao za Ogorski zbornik. Slobodno reci ako bi trebalo što ispraviti. Od srca p. Luka Rađa
U potrazi za Ognjištem
Naslov nije tek duhovno-poetski, nego istinu govori. Ogoranac, Luka Rađa, redovnik, isusovac (poetski Isusova ovca), rodio se 19. 09.1959. u Svilaji, s desne strane ognjišta, u doba kada se vade krumpiri. Svi putovi kojima je išao, u biti su povratak Ognjištu Ljubavi, koje je ljubav njegova, i koje je uvijek u srcu nosio. Ono ga je grijalo, hranilo, od zla branilo. Jer, u konačnici, ono ga je dalo. Ah, divni dani djetinjstva... Spavanje u slami, slušanje kako muče krava koju će pomusti, kuhanje mlijeka u bakri koja visi na komaštrama ponad ognjišta… A društvo, u tom dječjem vrtiću, su mu bile, ah, staričice drage: baba Jaka, Neka, Buća, Cola, Dota... sve bake i didovi Ogorski. Svi oni, i sve ono što u Ogorju je čuo, u njegovoj je duši sveto. Kao da je trebao odmak od Ognjišta Ljubavi, kako bi spoznao koliko je ono dragocjeno. U Splitu osnovna i srednja elektrotehnička škola. Berekinski dani isto u Splitu. I kako to već ide bez Ognjišta Ljubavi: motori, društvo, cure, plesnjaci, milicija... Normalno, crkva ga nije zanimala. Bilo je to nestašno razdoblje. Točnije, bolno je bilo živjeti bez Ognjišta Ljubavi. A duša je vapila.... Htjela je dalje, više.... Godine 1980 odlazak u Zagreb. I to je bio korak bliže. Studij elektrotehnike je bila podloga na kojoj ga je Ognjište Ljubavi našlo. Susret se zbio na studentskom vjeronauku kod Bazilike Srca Isusova u Zagrebu. Dolazak na vjeronauk kod isusovaca, uz baziliku Srca Isusova u Zagrebu, bio je ključni događaj. Da ne duljim, reći ću, dogodila se ljubav. I kako to biva kad je u pitanju LJUBAV, uslijedili su neočekivani, nevjerojatni događaji. Ostavlja studij elektrotehnike i odlučuje postati svećenik, redovnik, isusovac. Tolika je bila moć Ognjišta Ljubavi o kojem je razmišljao, imajući pred očima svoje Ogorsko ognjište, sila, starčad dragu, pečene kukuruze, pole od kunpira sa ognjišta... I sami vidite koliko ga je Ogorje oblikovalo. E dobro, onda je uslijedio studijsko formacijski period. Svećenikom je postao 1992 godine. Eh, svećeničkim ređenjem započeo je 'put bez sna', hoću reći, putovanje bez počinka. Ali, u biti, to je bilo ono što on voli. U Osijeku je proveo dvije godine kao vjeroučitelj u Srednjoj medicinskoj školi - taj grad ga je osvojio. Onda dvije godine u Rimu, gdje je postao magistar. Ah, vječni Rim... Grijući se na Ognjištu Ljubavi, mislio je na svoje ognjište u svom Ogorju. Pa u Rijeci 1997/8 kao vjeroučitelj i kapelan. A tu vrijedi spomenuti Kastavsku šumu u kojoj je često boravio, i o svemu pred Gospodinom razmišljao. Tu je spoznao da se u životu može biti razlomak, a može se biti i radikalan. Životni odabir mu je bio biti radikalan. Iz Rijeke je odletio za Kalkutu. Htio je osjetiti čari toga misionarskog života, o kom je čitao u pismima p. Ante Gabrića. Oduševilo ga je kada p. Gabrić kaže da je, ploveći čamcem kroz džunglu, jednim okom pazio da ga ne ugrize zmija sa grana koje vise, a drugim okom pazio da mu ne prilazi krokodil iza čamca. No, eto, nije imao milost to iskusiti. A žege i komaraca, koliko hoćeš. Indija/Bangladesh, šest mjeseci dok nije istekla viza, i onda je trebalo krenuti dalje. U dogovoru sa svojim redovničkim poglavarima, leti u SAD. U Americi je prošao formacijski tečaj, nakon čega je postao baš redovnik isusovac. U Washintonu je susreo Ogoranca, Jim Radja mu je ime, koji je načinio rodoslovno stablo Ogorske obitelji Rađa (www.jimradja.com). I poslije toga svjetskog đira, doma u Zagreb, za vjeroučitelja studentima. Onima, među kakvima je i sam bio, prije nego je započeo svoj 'put bez sna'. Za njih je bila prednost to što je znao što im fali. Ali za njega je to bio nedostatak. Tih godina, 2000-2003, kao studentski vjeroučitelj kreće sa Udrugom SKAC (studentski katolički centar), te se otvara web stranica www.skac.hr. Mnoštvo pitanja i mnoštvo odgovora. Zadnje njegove dvije knjige su zapisi sa te web stranice. Ali mlađarija je željela još, više, dalje... I krenulo se sa kampom mladih na Modravama. Koji je to užitak bio, nakon mnogih godina sjedenja za knjigom, moći krampom kopati septičku jamu, ono - znoj ti curi sa čela, ah... Ali isplatilo se, jer to je bilo za mlade. Isplatilo se i zato jer je zbog Modrava prošao iskustvo dugogodišnje raspetosti na bolesničkom krevetu. Vjerujte, nema korisnijeg djela u čitavom mu životu. To znate da je nakon Modrava imao 'saobraćajku', 27.06.2003., u mjestu Šopot kraj Benkovca. Pao je u komu iz koje se probudio poslije 55 dana. Da spomenem kako je od vlaja Ogoranca postao Zagorec. Naime, iz kome se probudio u bolnici Krapinske Toplice, koje su u Hrvatskom Zagorju. A tamo je proboravio desetak godina. Pišući ovo moram reći da je vrlo neukusno pisti o samome sebi. Eto, bit ću sretan ako u ovome prepoznate način kako je Bog vodio ovog svog Ogoranca, za kojeg sam kao dijete čuo kraj ognjišta u Ogorju, najdraži naslov, da je mile babe Jake, njen Lujo. Od srca p. Luka Rađa
Post je objavljen 07.01.2015. u 15:13 sati.