Marketing
Glas iz krpa
14.14 sati Hajmo, tri kralja juhuhuhuuu. E ovaj kraj je u 'krpama' i misli, mrvu se i žalosti što mu dragi, mali Isusek ni štel primit darak a to je bila zamisli - karijola. Ali dobro je sve ide svojim ritmom. Pomalo uočavam i milosti ovakvog života u karijoli. Na svetu misu u 9.30 su mi došli moji ljudi. Dalibor i njegova Vida, moja Pečnik-ova je došla. A bio je i meštar Splićo sa suprugom. A i blagoslovljena mi je soba. Br. Mikecu sam rekao da je dobro pokadi tamjanom. A ma čini mi se dobro da za ove 'krpice' natipkuljim za moje Ogorance nešto o svom putu. Nastavljam: Eh svećeničkim ređenjem započeo je 'put bez sna', hoću reći bez da otpočinem. Ali u biti to je bilo ono što volim. U Osijeku sam proveo dvije godine kao vjeroučitelj u srednjoj medicinskoj školi - taj grad me je osvojio. Onda dvije godine u Rimu gdje sam postigao magisterij. Ah vječni RIm... Grijući se na Ognjištu Ljubavi mislio sam na svoje ognjište u svom Ogorju. Pa u Rijeci 1997/8 kao vjeroučitelj i kapelan. Ali tu vrijedi spomenuti Kastavsku šumu u kojoj sam često bio, i o svemu pred Gospodinom razmišljao. Tu sam spoznao da se u životu može biti razlomak a može se biti i radikalan. A jer je mi životni odabir bio biti radikalan. Iz Rijeke sam letio za Kalkutu. Htio sam osjetiti čari toga misionarskog života o kom sam čitao u pismima p. Ante Gabrića. Samo ću spomenuti da me oduševilo kada on kaže da je ploveći čamcem kroz džunglu jednim okom pazio da ga ne ugrize zmija sa grana koje vise, a drugim okom pazi da mu ne prilazi krokodil iza čamca. No eto nisam imao milost to iskusiti. Žege i komaraca kolIko hoćeš. Indija/Bangladesh šest mjeseci dok mi nije istekla viza i onda je trebalo dalje. U dogovoru sa svojim redovničkim poglavarima letim u SAD. U Americi sam prošao formacijski tečaj nakon čega sam postao baš redovnik isusovac. Tek da spomenem da sam Washintonu susreo jednog Ogoranca Jim Radja mu je ime načinio je rodoslovno stablo Ogorske obitelji Rađa (www.jimradja.com) I poslije toga svjetskog đira doma u Zagreb za vjeroučitelja studentima. Onima među kakvima sam i sam bio prije nego sam započeo ovaj svoj 'put bez sna'. Za njih je bila prednost što sam znao što im fali. Ali meni je to bio nedostatak. 2000 - 2003 kao studentski vjeroučitelj krećemo sa udrugom SKAC (studentski katolički cenar) otvara se web stranica: www.skac.hr. Mnoštvo pitanja i odgovora. Samo ću reći da su zadnje dvije knjige zapisi sa te web stranice. Ali mlađarija je željela još, više, dalje... I krenuli smo sa kampom mladih na Modravama. Znate koji je to užitak bio nakon mnogih godina sjedenja za knjigom moći krampom kopati septičku jamu, ono znaj ti curi sa čela, ah... Ali isplatilo se jer to je bilo za mlade. Isplatilo se i za to jer sam zbog Modrava prošao iskustvo dugogodišnje raspetosti na bolesničkom krevetu. Vjerujte nema korisnijeg dijela u čitavom mi životu. To znate da sam nakon Modrava imao 'saobraćajku' 27 6 2003 u Šopotu kraj Benkovca. Pao u komu iz koje sam se probudio poslije 55 dana. Od srca vaš web župnik p. Luka od Raspete Ljubavi
Post je objavljen 06.01.2015. u 16:48 sati.