Marketing
Promatrači
Većina ljudi zaokupljena je sama sa sobom, žvaču svoje brige a nepoznati ljudi jednostavno su tu. To i nisu promatrači jer ne obraćaju pozornost na druge. Nepoznati ljudi mogu zadobiti njihovu pažnju jedino ako učine nešto što se njih izravno tiče.
Postoje i oni brzi promatrači, koji odmah donesu sud o nekome, na osnovi odjeće , gestikulacije ili par izgovorenih riječi. To kako će doživjeti neku drugu osobu zavisi o tome koliko se ona dugo zadržala i kakvu važnost ima u njihovim životima.
Treća skupina su, nazovimo ih zainteresiranim promatračima. Služe se svim metodama analize i poput Sherlocka Holmesa, dolaze do zaključaka. Njihovi zaključci su daleko od objektive spoznaje, debelo su subjektivni i moglo bi se reći da služe samo za zabavu.
Npr. Na terasi kafića sjedi starac i pije škropec. Djeluje usklađeno, sjeda kosa , svijetlo samtasto odijelo i lice koje odaje mudrost i smirenost.
Prvoj skupini starac izgleda isto, odmjerili su ga u prolazu, zaokupio im je pažnju na par sekundi, sve dok im pogled nije skrenuo na nešto drugo. Iza prvog ugla zaboravili su na njegovo postojanje.
Brzi promatrači odmah donose zaključak; stari se skocko, pije sam jer su mu prijatelji umrli od starosti. I da ih pitaš za pet minuta sjećaju li se starca, odmah bi ga opisali kao nesretnika koji pije.
Zainteresirani promatrači iskonstruirati će čitavu priču. Odijelo je staro barem trideset godina, znači živi skromno. Uočiti će fleku na hlačama, nitko se ne brine o njemu. Pije razvodnjeno vino, ne opija se nego liječi samoću promatranjem ljudi. Itd….
Promatrati druge ljude je odlična zabava u situacijama u kojima moraš čekati red za nešto. Npr. u banci kada uzmeš onaj papirić sa brojem. Izračunao da je tvoj red tek za dva i po sata. Nije važno što si zapamtio broj, na "dong" svi gledaju u papirić pa dižu pogled prema brojčaniku, sihronizirano ko pingvini.
U takvim situacijama promatranje ljudi i konstrukcije započinju iz čiste dosade.
Prva na redu je žena sa praznim cekerima. Gleda na mobitel, pa na papirić i tablu sa brojevima. Utrkuje se sa vremenom. To je domaćica koja je krenula u kupovinu, a u banku je došla po novac. Dijete joj ide u školu poslijepodne pa je muči hoće li sve stići dogotoviti na vrijeme.
Zatim, tip u odijelu i roza košulji sa kravatom. Zauzeo je stav, vrijeme je novac, cupka nogom da svi čuju i ide svima na živce. Glumata facu a zapravo je potrčko u firmi kojeg je šef poslao da plati račune.
Promatrača zabavlja nabrajanje razlika između babe sa keceljom koja sjedi i žvače protezu i klinke koja stoji u tajicama ispod kojih se nadziru tange i koja obavezno bulji u mobitel. Razlike su bezbrojne i njih dvije kao da nisu sa iste planete.
Pa onda tip u maskirnim hlačama koji se nije borio za ovo. Prepoznaje se po unezvijerenom pogledu koji traži šeficu poslovnice da joj kaže svoje. Spomeni mu komunjare i Srbe i eto ti krivca za stajanje u redu.
Zatim obrtnik koji se već pola sata došaptava sa službenicom. Neugodno mu je, ovršili ga već treći put za toplu vodu. Uporno objašnjava službenici da nikada nije imao toplu vodu i nikako da shvati da je službenica oguglala na takve priče.
Ona je profesionalka, ljubazna je jer čuva integritet svoga radnog mjesta. Kučka je po službenoj dužnosti, inače je u stvarnom životu topla i draga osoba. Jednoga dana zamijeniti će je sa nasmiješenim androidom. Raditi će isti posao kao i službenica, samo će android biti puno učinkovitiji.
Ovako svaki penzioner kada dođe na red mora savršeno skockanoj službenici objašnjavati koliko su penzije male i kako je on žrtva sistema.
Najbolje su situacije kada se razvije diskusija između nepoznatih ljudi. Refren je uvijek isti; oni su krali i zato nam je tako, kako nam je. Na kraju takvih diskusija svi su nadrkani na nešto a ni sami ne znaju na što.Ne daj bože da se netko u tom trenutku prokuša progurati.
I da se vratim na onoga starca sa početka priče. Sjedi sam i promatra ljude jer je dovoljno star da zna da je čuo sve priče. Različita lica, slične sudbine i sto puta iste prožvakane jadikovke. On se je davno izborio za svoj mir. Shvatio je da mnogo mudrije šutjeti.
Post je objavljen 06.01.2015. u 08:47 sati.