U jednom malom slavonskom gradu postoji fontana u gradskom parku.
Prikazuje kipove, 3 djevojke, gole, mlade, vitke, zgodne, friško isfrizirane...okupljene oko vodoskoka koji ne isključuju, iz gradskog komunalnog poduzeća, ni kada je -15 celzijevaca.
A tada mlaz vode postaje ledena nepokretna skulptura kao i one.
A one i dalje u krugu i zajedništvu stoje nasmiješene, okupljene, sretne i zadovoljne oko izvora. Ja ih, od milja, zovem 3 Gracije.
Dobila sam čestitku za novu godinu. Vrlo osobnu. Na samu Staru godinu. Otkaz.
Ne moram vam reći da me zato nije bilo, da nisam imala ni volje ni želje kvariti vam ovaj novogodišnji ugođaj.
Uglavnom, nekako sam preživjela taj dan, za doček sam bila na pola mrtva i jedva dočekala tu novu (od priprema prije samog dočeka), al' sarma mi proglašena snom snova i u onoj i u ovoj (godini) pa se ja eto malo "digla" nekim stvarnim (jer što jest - jest!) komplimentom.
A onda je došao i prošao i 1. i 2. (ne znam kako od silnih tableta za srce, tlak - podivljali, protiv bolova i ukočenosti kralježnice isto legalne droge, sve u svemu - ne pitajte) i došao poziv na kavu za 3. (dan nove nam godine, naravno).
Ja sva zbedirana odbih i 2. i 1. kumu - ma nema šanse!
Crknuta, prebijena, malodušna, u glavi se još vrte "živi" filmovi noćnih mora u kojima glumim glavnu ulogu, kose masne i prljave...fuuuuuuj!
Nakon, opet, "živih" noćnih filmova strave i užasa, ustajem u 5, u neko doba nakon 3 kave odoh pod tuš, sve 5. U pola 11 evo me u šopingu (čajevi, čajevi, čajevi...opet svi šmrcavi, a sin i na penicilinima), a u 11 - slobodna.
Zovem 2. kumu, ne javlja se.
Zovem 1. kumu, ne javlja se.
Pa , k'o bećarac, jedno 3 puta. Svaku.Ništa. Šute. Zvale me, a sad' se urotile protiv mene pa neće ni da mi se jave.
Dopizdilo. Odoh u potragu. 1. mjesto - kavana.
Kad' moje curke osmijeh od uha do uha što sam došla (dobro da mi nije 2. kuma u onoj krcatoj masi zaijujukala!), a pred njima kava i male čaše.
Oho, što je to?
Zdravica za novu!
Ma i ja ću jednu iako se od tih malih stresem!
I tako 2. Svaka!
Taman ogladnile.
Znam ja mjesto gdje se i jede i pije i dimi, 3 u 1. Kao da smo u "inostranstvu" - tamo se to još može!
Ne moram vam reći da su ćevapi i Pan poslije bili san snova, ma *ebeš moju sarmu, ovo mi baš sjelo i leglo.
Ne moram reći da smo svoje obavijestili u kakvom smo probranom društvu, da ne brinu što ta kava traaaaaaaaje!
A nastavak......od bele, druženja, razgovora, pjesme, suza, zagrljaja, glazbe na najjače, ruke gore, plesa....ma nema bolje terapije!
U tom trenutku "lucidnosti", smijući se kao blesava (ma što će mi blesava) ja izjavim:
Curke moje, zamislite sada nas 3 umjesto one 3 Gracije u parku!
Opći smijeh i cerek.
Obučene u 6 slojeva zbog zimčuge, mlade u duši, o vitkosti bi se dalo, jaaaako zgodne same sebi tada, samoisfrizirane, al' nasmiješene, okupljene, sretne i zadovoljne oko izvora - ljubavi, prijateljstva, ženske solidarnosti, kumstva, života.
Ovo je oda mojim dvjema kumama, jednu od njih znate ovdje na blogu - ona je 2.
Post je objavljen 05.01.2015. u 17:20 sati.