Gasim cigaretu. Zaboravljam samo koji trenutak prije.
Trenutak u kojemu sam bila usamljenije biće u ovom Svemiru.
Trenutak u kojem sam se sjetila Nas.
Očekivala sam suzu. Očekivala sam... Nešto.
Na kraju se tišina razvila u smijeh.
Shvatila sam.
"Sama i svoja... Zauvijek."
Zbog Tebe sam, znači, zaboravila voljeti???
Znaš da se nikad nisam mogla zvati Tvojom.
Ja sam Dijete Zvijezda. Mi ne pripadamo.
Mi volimo.
Žao mi je što ti to nije bilo dovoljno.
I neću te tražiti da to prihvatiš.
Makar nikad više nikad ne čula ni riječi od Tebe.
Neću te zaboraviti.
Ali zaboravit ću vrijeme kad sam bila Sama.
Zaboravit ću da mi je trebala tvoja Ljubav.
Zaboravit ću... Trenutke u kojima je tišina
Između nas bila jača od mene.
Ostala sam sama i nije me slomilo.
Tu sam, tu sam i volim...
Ljubavlju koja ne poznaje lica.
I tvoje lice ću jednom zaboraviti.
Ljubav, dušo, nikada neću.
Post je objavljen 04.01.2015. u 22:40 sati.