Prvi izlazak iz kuće od prošle nedjelje;
u plastificirane bunde umotan boravak u gradu - na bogovićkoj špici sjedio sam ispod solarijskih lampi, u društvu cijele uže i nešto šire obitelji - bila je to najmnogočlanija
obiteljska kava u gradu ikad! i jednostavno je nisam želio propustiti.
Zdravko još nije Dren, ali slutim da se približava i taj trenutak - kašalj je danas rjeđi, grlobolja lakša, nos nešto slobodniji, premda i
dalje pušem svako malo u papir kao u trubicu, i
premda se i dalje od okusa probija jedino
sarma,
i to samo donekle.
***
Tjedan bez okusa!
***
Za svaku dijetu, preporučio bih neke inhibitore mirisa, a time i okusa - jeziku i želucu posve je svejedno je li to što se nalazi na žlici neka
delikatesa ili splačina,
a posljedično - gotovo da nema ni krejvinga (žuđanja?).
***
Bez obzira na sve virozne iritantnosti,
ovaj je tjedan, zadnjih je 10 dana,
nekako posebno.
Obiteljski i
prisno i intimno i
dobrodušno i svemogućno.
Sviđa mi se to.
Post je objavljen 03.01.2015. u 14:55 sati.