Sadi u vrtu luk, cijepaj drva, pospremaj tavan.
Bolje da nitko ne vidi tvoje oči pune čuđenja.
(Slavko Mihalić)
Sjetim se tih stihova gotovo svaki put kad me začudi neka nova akrobacija naše vladajuće kaste. A onda se opet čudim sebi što se uopće više i čudim.
I tako, puna čuđenja, slušam danas vijesti o dodjeli koncesije za istraživanje i eksploataciju nafte i plina u Jadranu.
Od svega navedenog čini mi se da su mi oči ipak pune pijeska, a ne čuđenja. Nekako mi ta naša politička scena sve više sliči na pješčanik. Katkad se netko i naljuti, pokupi svoje igračke, malo se posvade, a onda se začas pomire i zajednički nam nastave bacati pijesak u oči. Narod malo zakmeči, protrlja oči, a oni nastave igru i zabavu. S vremena na vrijeme obećaju nam kakvu utješnu nagradu, samo da ušutimo.
Ne znam jesu li meni šarafi počeli popuštati pa se pijesak uvukao i u memorijsku karticu, ali ako se dobro sjećam, kad se počelo govoriti o tim istraživanjima i o mogućnosti eksploatacije, neke su udruge i institucije počele upozoravati na moguće štetne posljedice.
Poznato je da su se prije toga provodila seizmička istraživanja i da se to odigralo poprilično podmuklo – jer, čim je netko podigao glas o tome – već je bilo kasno.
Netko je, dakle, zakmečao i malo protrljao oči. Da se to ne bi ponovilo i pokvarilo igru, za sljedeću su nam predstavu ponudili da sjedimo u prvom redu. Dogovoreno je da se napravi studija utjecaja na okoliš, tako će se istražiti i utvrditi moguće posljedice.
Eto, dobacili su i programske knjižice da možemo pratiti redoslijed, ali očito nitko nije čitao ono što je napisano sitnim slovima – da se zadržava pravo izmjene programa.
Nešto se promijenilo. Odjednom se dijele koncesije, i to prije nego što je napravljena studija, prije nego što se istraživalo i utvrdilo koje su moguće posljedice.
Upozorite me ako griješim, ali meni nekako nije logično da se najprije dodijele koncesije, a da tek onda doznamo što je pokazala studija, kako će sve to utjecati na okoliš. A to je, izgleda, ono s izmjenom programa. Sitna slova. Zadržavaju pravo promjene redoslijeda.
Ili će, nakon što studija pokaže da je takva vrsta eksploatacije štetna, doći i šeretski se nasmijati koncesionarima, a netko će na poznatoj inačici engleskog, ingridlišu reći: "Sori, bat no eksploatejšn!"
Ono što me i dalje čudi, izaziva nevjericu i ulijeva strah – to je izostanak prave reakcije na čitav taj scenarij. Hoće li se ipak nešto dogoditi, hoće li tko početi postavljati pitanja – ili će nas još jednom, po dobrom starom običaju, izigrati svojim zakulisnim igrama, a mi ćemo samo promatrati i shvatiti što se dogodilo – onda kad bude kasno?