Tebi, koji sjedis sam, tamo
daleko....
jako daleko....
pun brige i misli u sebi, usamljen, zabrinut, ali ipak dobra dusa Svemira!
Tebi pisem ovaj dio
Da znas da si mi drag, da te volim.
Da znas da je i meni isto jako tesko
Jer znam tu samocu
Ali ne iz te perspektive
Olimpa se sjetim ponekad, kad mi dusa cezne...
Mi nismo svoji, mi smo Njihovi, tudji , ali nikad svoji za svoje
A opet , ipak pomalo svoji u pjesmama pjesnika koji tuznu dusu ima....
j......
Post je objavljen 02.01.2015. u 16:04 sati.