Marketing
Stijepenište
Stubište u zgradi Naučne biblioteke i MMSU-a (Muzej moderne i suvremene umjetnosti) čistoćom svojih linija nudi mnoštvo pogleda interesantnih za fotkanje. Jedna od tih fotki nametnula se kao osnova ilustraciji "Smjena godina" u prošlom postu.
Sada se vi sigurno pitate zbog čega je u naslovu "Stijepenište". A? ... nemojte reči da vas ne zanima objašnjenje.
Bilo je to u ono vrijeme kada nam se kao jezik nametao srpsko-hrvatski (na prvom mjestu) iliti malo potiše hrvatsko-srpski. U vojsci je posluživan isključivo srpski kao službeni jezik svih naroda i narodnosti izmiješanih pod uniformom jedinstvenog bratstva. Išao sam kada sam morao, u godini u kojoj sam ulazio u dvadesetsedmu, duboko svjestan svoga materinjeg jezika. Tamo negdije, bogom za leđima u Smederevskoj palanci, bilo nas je troje fakultetlija, dva zagprečana i ja. Prvi je bio jednako tvrdi Hrvatina kao ja i otpušten je nedugo nakon što sam došao. Zapalo me da nakon njega nastavim sređivati nekakvu arhivu. I vidim hrvatski kojim je pisao. Najljepše mi sjeo izraz "Stijepenište". Neš ti meni ekavicu podvaljivati, hahaha. Njegovim sam stopama i ja nastavio još tvrđim i mislim da su nakon mene morali nači prevodioca da im sve prevede na službeni jezik. Vjerujem da im prisjelo kada su vidjeli kako sam im sredio kartoteke. Još se sječam kako su kapetanu ispale oči kada mi je vidjeo kazetu punu Croatie. Nije se usudio dodirnuti šteku da mu prste ne opeče. "Šta je ovo bre?" ... "Moje cigarete Croatia!" Croatia usred palanke ... hahaha
Mogli su nas obuči, mogli su nam zapovedati, ali jezik naš nam nisu mogli uzeti. Ni osječaj tko smo i gdje pripadamo.
Post je objavljen 02.01.2015. u 11:10 sati.