Ima taj jedan kvartovski kafić. Ja i on smo ga prozvali "dnevni boravak" jer vikendom ujutro odlazimo tamo popiti kavicu i pročitati novine, kao i svaki dugovječni bračni par. On čita vijesti iz zemlje i svijeta, ja mobitelom uslikavam poneki dobar recept za kolače iz onih superkorisnih priloga koje dobijemo uz novine. Atmosfera je ugodna, u lokal dolazi nekolicina ljudi koje poznajemo, svi smo "naši". Kad Frane pročita "Slobodnu" trampi se sa nama za "Jutarnji", novinska razmjena prešutno ide od stola do stola uz gutljaje vjerojatno najbolje kavice u gradu. Na povišenom barskom stolcu sjedi Smoje, ja sam ga tako nazvala jer neodoljivo u svemu podsjeća na neprežaljenog Splićanina - vječna cigara u ustima, kožni mantil, novina u ruci, po mojoj procjeni u kasnim sedamdesetima, kroničar svih zbivanja u našemu gradu.
Konobarica. Mlada, simpatična cura koja ne pita "što ćete?". Ona zna što njene redovne mušterije piju - ja mali makijato, on veliku kavu sa šlagom, Smoje espresso. To je onaj finalni "touch" koji neko mjesto čini vašim drugim domom - kad drugi poznaje i poštuje vaše navike. Dugo već, dugo vremena jedva čekam vikende upravo zbog odlazaka u taj drugi dom, zbog tih malih, slatkih kafansko-novinskih rituala i susreta sa ljudima koje je ljubav prema istim malim stvarima što život čine dovela na isto mjesto kao i mene.
A onda jučer - razočarenje. Na vratima piše "godišnji odmor", u kuloarima se priča da je lokal zatvoren za trajno.
Jer u ovom darvinističko-kapitalističkom društvu, koje prezirem iz dna duše, nije moguće opstati sa nekoliko stalnih kavopija koji njeguju svoje male gušte i usputna druženja. Treba vam mnogo mušterija, mnogo popijenih kava i žestica da bi vam se isplatilo voditi lokal. Zakoni tržišta su neumoljivi. Tržište ne poznaje prisnost, ugodu, bliskost. Ako ste zapamtili što neki gost pije bez da ga pitate, to je dobar znak da je lokal blizu zatvaranju. Na cijeni je masovnost - gostiju mora biti toliko da im ne stignete niti lica zapamtiti a kamoli da li piju kavu sa šlagom ili bez.
Svijet, jednostavno, nije krojen po mjeri duše.
Post je objavljen 02.01.2015. u 11:08 sati.