Samozvana "Republika Srpska Krajina u progonstvu" koja svake godine održava skupštine prijeti ratom Republici Hrvatskoj. Da se ta "Republika" smatra ozbiljnom, govori i činjenica da imaju predsjednika Milorada Buhu koji je i na ovogodišnjoj sjednici dao do znanja da za Krajišnike u progonstvu rat nije gotov. Izgubili su, kažu, samo bitku...
Da Hrvatska nije u NATO-u savezu Srbija bi već počela rat protiv RH, već su bili doveli i Putina na granicu Hrvatske.
Kao što je poznato Garašanin i Karadžić pokušli su širiti srpske granice do crte Virovitica - Karlobag. Što je Milošević konkretno, vojnom silom pokušao realizirati, a što nakon neuspjeha Srbi sa svojim mentorom SPC i bezdušnim hrvatskim janjičarima žele realizirati i danas, ne odustaju.
Na njihovu žalost rijeka Drina ponovo je granica i preko koje neće više gurnuti nevine i naivne u još koji svjetski rat.
Hrvatski narod, naročito zadnje stoljeće pod pritiskom je okupatora, neprosvijećenih vladara iz redova orijunaša, solunskih boraca. . . i „Strosmajera“, pomoću kojih se pomicala granica zapadno od Drine i zatirao hrvatski jezik, pa kao takvi serviraju Hrvatima vladare da im diktiraju da postanu bezdušni kao što su i sami, samo radi osobnih koristi, dok zajednici ruše temelje.
Diplomatsko komuniciranje posljedica je laži naroda istočno od rijeke Drine, koji su davno odlučili služiti materiji,što im se kao bumerang vraća u negativnom smislu, s razlogom su ti narodi nazivani vampirima.
Kako zlo ima tendenciju širenja, spomenuti vandali širili su svoju izopačenost i zapadno od rijeke Drine, prema jugu i sjeveru. Zatečeni narodi na područjima i dalje od Austrije uvjerili su se u njihovu izopačenost: da njihova riječ ne znači ništa, da samo kradu i ubijaju. S njima se ni onda nije moglo komunicirati i uspostaviti dijalog kao bezdušnicima, samo su se usmjeravali protiv života, sijali beznađe i smrt. Zato u tom neredu koji se širio i zapadno od Drine komuniciralo se posebnim diplomatskim stilom, jer riječ je o posebno opasnom zlu, da bi se kako-tako osluhnulo njihove uvijek podle namjere.
Zato i danas s njima treba samo diplomatski komunicirati i ne dozvoliti im . . .