Marketing
Silvestrovo
Znam da ne smijem napisati ništa ružno, tužno, bolno u ovu silvestarsku noć dok se cijeli svijet nečemu raduje. Ja se zapravo nikada nisam posebno veselila novoj godini, sada mi je to strašna "noćna mora". Sine moj, prošle godine sam još čekala da ćeš uletiti onako vragolsto, onako kako si samo ti znao. Ove godine moja nada je nestala, sada znam da nisi tu, sada znam da nećeš doći, da nećeš mami čestitati. Ne volim čestitke, ne volim kad mi netko kaže sretna ti nova godina, ne volim samo zato što to ne osjećam. U stvari, od kada tebe nema, ne osjećam ništa, osjetim samo prolaznost života. Bila sam malo prije u tvojoj sobi, tamo je sve isto, sve kako si ostavio, samo tebe nema, samo ti nikada više u nju nećeš ući, niti leći u svoj krevet. I kako da se ja radujem nekoj novoj godini, kada znam da u njoj tebe nema, nema više radosti, nema više ničega što je nekada bilo i znam da nikada više neće biti. Saživila sam se ja sine sa svojom boli, ona je dio mene, neka je, neka boli, mora, znam da mora. Ona je moja, isto kao i ti...ti si bio moja radost, sada je to bol. Samo majka zna što znači imati dijete kojeg više nema. To je bol koja se ne može mjeriti niti sa jednom drugom, to je ova knedla u grlu, to je ova suza u oku, to je dan bez dana, to je noć bez noći, to je osmjeh bez radosti. I što da ti kažem sine, ja znam da ti ne želiš tužnu mamu, ali jača je tuga od mene, ja znam da ti želiš nama sreću i radost, ali ne znaš kako nedostaješ. Posebno danas sine, danas kada se svi raduju, tada je mami najteže, jer ne mogu pokazati svoju tugu svima, treba je skriti negdje u dubinu duše, da drugi ne vide kako boli. Volim te sine moj, volim te onako kako samo majka može voljeti dijete. Nedostaješ, tako silno nedostaješ u ovoj noći. Sve što želim u ovom trenutku je da tebe zagrlim, a jedino to ne mogu imati...zato ti šaljem onaj naš nevidljivi, lepršavi put neba. Pleši sine sa svojom vojskom anđela, pleši sine, do susreta u vječnosti.
Post je objavljen 31.12.2014. u 22:05 sati.