Čitavu noć hripao sam kao magare,
a od jutra - dišem na 1/4 nosa.
Zimske radosti.
Rjeđe sam bolestan nego ranije, ali sam zato mnogo ljući i gorči kad sam
ovako silom prilika pospremljen u brlog i kućnu pletninu.
Režim.
***
Primijetio sam da mi se najzimskije cipele koje imam - debele, ozbiljne gojzerice - nevjerojatno kližu po ledu.
U čast te besmislenosti, i radi ravnoteže, možda da na ljeto kupim kupaće gaće koje se rastvaraju u morskoj vodi?
***
Večeras je kraj ove kalendarske godine, a ja
nikad manji nisam imao za to osjećaj.
Ćutim kao da je oko mene sedamnaesti studenog ili dvajsprvi siječnja.
Čak je i petardna maloljetna bratija ove godine nešto manje primjetna.
Ne zavijaju toliko od izbezumljenosti kvartovski psi.
Sustižem neke nepregledane epizode nekih poluinteresantnih serijala,
jedem sir i vrhnje, srčem vruću kadulju,
šutam šlapom otpale iglice na parketu.
Ne sjećam se da sam ikad baš za Novu godinu bio bolestan.
Izem ti sreću.
Post je objavljen 31.12.2014. u 13:03 sati.