Nakon uvredljivog govora Damira Stojića u šatoru branitelja u Savskoj, govora koji bi trebao biti uvredljiv prije svega njima kojima je bio namijenjen (jer ih tretira kao manipulabilna nedovoljno samostalno misleća stvorenja podložna propagandi, i sredstvo), a zatim je uvredljiv i javnosti (zbog iznošenja neprovjerenih, huškačkih i ženomrzačkih poluinformacija) i nakon što se (navodno, a svjedoci tvrde da se slična stvar ponavlja uoči svakih izbora) vjernike na pojedinim mjestima bogoslužja (valjda se to tako kaže) vrijeđalo, u redovnim terminima misa, političkom predizbornom više ili manje zamaskiranom propagandom, nimalo primjerenom crkvi kao mjestu radnje (znam vjernike kojima je takav pristup suvišan i eksplicitno uvredljiv), slična stvar ponovila se u jučerašnjim postizbornim obraćanjima predsjedničkih kandidata, uz nešto drugačiju kozmetiku, demokratsko ozračje i pokoji zanimljiv detalj o akterima radnje.
Zapravo to s javnim govorenjem i političkim propagandama slično je i kao s bilo kojim drugim propagandnim materijalom i radom. Ono kad vidimo glup slogan, tekst koji nas želi uvjeriti da smo laki i jednostavni u konzumerističkom ponašanju, da nam se može štošta prodati. Dobro, generalno nam se i može (ili moglo nam se, dok nije bilo višegodišnje recesije) štošta prodati, ali postoji mogućnost i da učimo te da bi i oni koji nam se obraćaju trebali evoluirati. Jedan internetski dućan (segment trgovine i prodaje je zbilja tema za sebe, za malo opširniji rad) svojim se kupcima u mailu, prilikom slanja obavijesti o nekim popustima i kodovima za kupnju, obraća s "Lucky you". Taj isti dućan mi je poslao obavijest da su me unaprijedili (ovdje bi mi zaista trebao smajlić) u zlatnog korisnika (ludnica) te da imam pravo na besplatan express delivery sljedeća tri mjeseca. Možda i ne bi, i pored kozmetike, bilo uvredljivo da je bilo činjenično točno. Trebalo mi je tri dana i nekoliko ljudi u sustavu korisničke službe da bih, nakon višeznačnih informacija, stavljanja na čekanje i prebacivanja loptice na tehničku službu (koja tek što nije riješila problem), saznala da se tekst koji mi i dalje uporno šalju u mailovima ipak ne odnosi na mene jer, iako mi ga šalju osobno i u mojim postavkama jasno piše da sam iz Hrvatske, odnosi se samo na građane njihove zemlje. Lucky me, doista. Sličan osjećaj sreće imala sam i prilikom gledanja i slušanja postizbornog govora Kolinde Grabar Kitarović, ali vrlo brzo i, možda zbog jednog slučajnog i pomalo nespretnog detalja, za vrijeme dijela u kojemu se javnosti trebao obratiti, pa se i obratio, Ivo Josipović.
Grabar Kitarović (lakše bi mi bilo napisati Kolinda, ali samo ovaj put neću, u ostatku teksta hoću) se između ostalog, osim prečestog korištenja riječi Hrvatska i pobjeda, obratila i glasačima Ive Josipovića. Zamislite predsjednika koji unaprijed govori biračkom tijelu da će se zalagati i za one koji su glasali za suparničkog kandidata i da je to sve neko naše zajedničko pitanje. Osim što je nonsens, retorika kojom se to pokušava je nepotrebna i obezvređujuća s obzirom da glasači Ive Josipovića vjerojatno s razlogom procjenjuju da je (za njih i sve) on, a ne KolinDA, manje zlo od dva (ili četiri). Podjela na dva tabora glasača nije slučajna, a ideološke razlike platformi na kojima su ovo dvoje kandidata su izuzetno bitne i nisu estetsko pitanje brisanja i gumice u sklopu retorike. S druge strane, Josipović je prije svog obraćanja javnosti imao nešto što bih nazvala laganim stožerskim gafom. Čak ne bih rekla da je to istup Milanke Opačić i njezina "šarena laža", kako je okrstila kampanju Ivana Sinčića iz Živog zida, jer njezina iskrenost i ton u glavu može pokrenuti glasače da promisle o konkretnim pitanjima, izvedivosti predizbornih obećanja, kontekstu koji doprinosi popularnosti kandidata i psihologiji glasanja (pa bi takvo mozganje moglo ponekog i odvratiti od glasanja za Josipovićevu protukandidatkinju u drugom krugu), koliko mi je zanimljiv i simpatično (kratkoročno, koliko traje pamćenje) potencijalno kontraproduktivan bio nastup najavljivačice Ive Josipovića, Mladenke Šarić.
Slično kao kod Kolinde kod koje je najavljivač pretjerivao u uljepšavanju i bodrenju kandidatkinje (mislim da je bila riječ o nekom glumcu ili voditelju, ali mu trenutno ne znam ime), i slično kao Kolinda osobno koja je previše puta ponovila neke riječi i fraze, simpatična članica stožera je previše puta uzvikivala "Nećete", kao odgovor na Kolindinu najavu pobjede, i općenito bila lagano zapetljana u načinu kako pristupiti (iako živ nastup i timski na nivou). Pomalo kao na sajmu. Josipović je također imao nekoliko ponavljanja, no zgodna stvar je da, osim što je ipak u prosjeku bio konkretniji i staloženiji u govoru od Kolinde i bio je u laganoj prednosti jer se kao prvi po rezultatima javnosti obraćao nakon nje (pa se mogao osvrnuti na neke detalje suparničke retorike), govor završava jednom relativno zaokruženom misli (ne nužno pokličem, što je bio stalni problem suparničkog tima) i dodatno biva zaokružen ili presječen nekakvim stožernim glazbenim brojem na temu "pravog puta". Dosadna glazba, ali korisno za prekidanje suvišnog potencijalnog zapetljavanja u govorenju (čak i ako im to nije bila namjera). Od drugih takvih intervencija, ali onih produkcijskih, moglo se uočiti i da je Karamarkov govor nakon Kolindinog prekinut prebacivanjem na drugi stožer i (bitniju) izjavu Zorana Milanovića (koja se mogla čuti do kraja i koja nas i treba više zanimati). Pohvale ekipama Nove tv i HTV-a (kod njih sam provjerila stanje) na tom potezu.
U vezi Josipovićeve članice tima koja je odigrala i ulogu najavljivačice, zgodan je kuriozitet, i to je već obrađeno u medijima (vidi tekst na T-portalu), da je svojedobno (u srpnju ove godine) kritički pisala o njemu, uvjetno rečeno i protiv njega. Ili ga je barem jako stavila pod povećalo. Ono što je donekle smiješno je usporediti jučerašnju najavu njegova govora (i način kako je to odradila pred kamerama i javnosti, s pokojom riječi previše ili premalo), i uopće kako se ponašala u blizini kandidata, s onime što je konkretno pisala (očito) prije nego što se uključila u kampanju i rad stožera. Zanimljivo je i da je postala članicom tima, ali je za pohvalu da je (ako je) Josipović ozbiljno shvatio ono što je pisala (bila je riječ o dosta fokusiranom seciranju na portalu Dalje.com pod naslovom "Josipovićev strah", a autorica je inače bila i kolumnistica u Večernjem listu te ju se smatralo desno orijentiranom), i da je prihvatio mogućnost da mu netko kritički nastrojen (i potencijalno s druge strane spektra) bude dio tima, pa i animator ili najavljivač bilo koje vrste (i da je tu ulogu prihvatila i sama autorica). Zanimljivo je i da se (vjerujem da je to pohvalno ili nužno kada imaš visoke ciljeve) nije uvrijedio na izjave poput: "Narod mu se, valjda, u tim godinama nije činio važan." Prilično nezgodna tvrdnja, iako inače obična i uobičajena floskula (tim gore), a u tekstu ima još dijelova koje je teško u bliskoj naknadnoj suradnji, pa makar (ili pogotovo) plaćenoj, s opisanom osobom "zaobići" ili premostiti kao pitanje "autorske slobode". Osim ako je riječ, a očito jest, o "ničem osobnom" i o taktičkom korištenju ljudskih resursa.
Post je objavljen 29.12.2014. u 03:40 sati.